Prirođene anomalije djeteta i uporaba antidepresiva (SSRI)
Smatra se da prekoncepcijska uporaba nekih selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina (SSRI) iz skupine antidepresiva, nema nikakav utjecaj na razvoj prirođenih anomalija, ali se neke prirođene anomalije javljaju češće kod dojenčadi žena liječenih paroksetinom ili fluoksetinom u ranoj u trudnoći, pokazala je Bayesian analiza. "Nedavna meta-analiza i sustavni pregled podataka iz više od 20 epidemioloških studija su donijeli proturječne zaključke i to svakako utječe na percepciju o sigurnosti antidepresiva u trudnoći", napisali su u časopisu "British Medical Journal" istraživači pod vodstvom Dr. Jennita Reefhuis, iz Nacionalnog centra za prirođene anomalije i razvojni invaliditet u Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, Atlanta.
"Sve više žena reproduktivne dobi koristi antidepresive iz skupine SSRI tijekom trudnoće, ali nedosljedna izvješća ograničavaju liječnicima priliku da pažljivo procijene rizik u usporedbi s dobrobiti pojedinih SSRI za bolesnicu tijekom trudnoće", napisali su. U nastojanju da procijene povezanost između pojedinih SSRI i prirođenih mana, znanstvenici su koristili Bayesian metodu da bi saželi neovisne rezultate koje su našli u literaturi te su ažurirali ove nalaze koristeći podatke iz 'NBDPS - U.S. National Birth Defects Prevention Study'. Analiza je rađena u 10 centara u Sjedinjenim Američkim Državama i uključila je 17,952 majki djece s prirođenim manama i 9,857 majki dojenčadi bez prirođenih mana, s vremenom porođaja između 1997. i 2009. godine. Izloženost je uključila korištenje citaloprama, escitaloprama, fluoksetina, paroksetina ili sertralina u gestacijskoj dobi prije trećeg mjeseca trudnoće.
Uključili su 14 stanja s prirođenim manama koja su, prema medicinskoj literaturi, imali veze sa SSRI: oštećenje neuralne cijevi, anencefalija, svi septalni defekti, ventrikularni septalni defekti, opstrukcijski defekti desnog ventrikularnog izlaznog trakta, rascjep nepca, rascjep usne sa ili bez rascjepa nepca, atreziju jednjaka, atreziju anusa, hipospadiju, bilo koju anomaliju ekstremiteta, kraniosinostozu, gastroshizu i omfalocelu. Istraživači su otkrili da je sertralin najčešće korišten SSRI (korištenje u ranoj trudnoći je oko 40%), ali niti jedna od prethodnih pet navedenih prirođenih mana nije povezana s uporabom sertralina. Za devet prethodno navedenih prirođenih anomalija istraživači nisu našli povezanost između korištenja SSRI kod majki i prirođenih mana kod djece.
Visoki rizici su dobiveni kod pet prirođenih mana prilikom korištenja paroksetina: anencefalije (3,2 puta viša učestalost); atrijski septalni defekti (1,8 puta viša učestalost); opstrukcijski defekti desnog ventrikularnog izlaznog trakta (2.4 puta viša učestalost); gastroshize (2.5 puta viša učestalost); i omfalocele (3,5 puta viša učestalost). Osim toga, veći rizici su nađeni kod dvije anomalije kod korištenja fluoksetina: opstrukcijskih defekata desnog ventrikularnog izlaznog trakta (2,0 puta viša učestalost) i kraniosinostoze (1,9 puta viša učestalost). "Iako naša analiza snažno podupire veze koje su uočene, porast u apsolutnom riziku je mali." napisali su istraživači. Naveli su da su dva najjača rizika uočena kod liječenja majki paroksetinom i anencefalija ili opstrukcijskih defekata desnog ventrikularnog izlaznog trakta kod djeteta. Ako su ove veze uzročne, apsolutni rizici kod djece žena koje su liječene s paroksetinom u ranoj trudnoći se povećavaju za anencefalije od 2 od 10,000 na 7 od 10,000. Za opstrukcijske defekte desnog ventrikularnog izlaznog trakta apsolutni rizik bi se povećao sa 10 od 10,000 na 24. od 10,000.
"Apsolutni rizik za te urođene mane je i dalje nizak", napisali su istraživači. Autori su istaknuli da njihovo istraživanje potvrđuje potrebu za procjenu povezanosti određenih SSRI i prirođenih anomalija. "Iako su SSRI slični farmakološki postoje kemijske razlike i, ako bilo koji od njih imaju teratogenu aktivnost, to može biti potpuno nevezano za inhibiciju serotoninskih receptora." napisali su. "SSRI se također razlikuju farmakokinetički pa bi to moglo objasniti razlike u teratogenoj aktivnosti, neovisno o tome je li uključena i inhibicija serotoninskih receptora."
BMJ 2015; 350: h3190 [DOI: 10,1136 / bmj.h3190]
Poliklinika Harni