Rana menopauza povezana s većim rizikom za dijabetes
Rana menopauza prije 45. godine života je povezan s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2, bez obzira na razne dodatne čimbenike, pokazuje istraživanje objavljeno na Internetu u Diabetologia.
"U toj velikoj studiji o ženama u postmenopauzi bez šećerne bolesti tipa 2 na početku smo pokazali da je rani početak prirodne menopauze povezan s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2, neovisno o potencijalnim umjerenim faktorima rizika za dijabetes tipa 2 (uključujući indeks tjelesne mase (BMI), razinu glukoze i inzulina) i razini endogenih spolnih hormona i SHBG (globulina koji veže spolne hormone)“, napisali su Taulant Muka, dr. sc., iz Medicinskog centra Sveučilišta Erasmus, Rotterdam, Nizozemska i kolege.
"Također smo pokazali da zajednički genetički čimbenici ne mogu objasniti povezanost dobi prirodne menopauze i rizika od dijabetesa tipa 2", dodali su. Studija je jedna od rijetkih koja je analizirala povezanost između dobi u menopauzi i rizik za dijabetes tipa 2. Prošle studije o povezanosti između menopauze i kardiometaboličkih bolesti su bile usmjerene više na kardiovaskularne bolesti (CVD), ukazujući da postoji veza između rane menopauze i povećanog rizika za KVB.
Smanjene razine estrogena i drugi simptomi menopauze mogu imati važnu ulogu; na primjer, menopauza je povezana s povećanjem težine, povećanom visceralnom masnoćom i smanjenim metabolizmom glukoze. Sve to može povećati rizik za dijabetes tipa 2, što zauzvrat povećava rizik za CVD.
No, je li vrijeme menopauze povezano s rizikom za šećernu bolest tipa 2, ostalo je nejasno, a prethodne studije koje su ispitivale povezanost su dale kontradiktorne rezultate. Do sada prethodna ispitivanja nisu ispitivala ulogu razine hormona u postmenopauzi u povezanosti između dobi menopauze i rizika od dijabetesa tipa 2.
Kasnija menopauza je povezana s nižim rizikom od dijabetesa tipa 2
Da bi procijenili vezu, istraživači su analizirali 3639 žena u postmenopauzi (srednja dob 66,9 godina) iz studije Rotterdam koja je započela u okrugu Ommoord u Rotterdamu između 1990. i 1993. godine. Istraživanje je isključilo žene koje su već imale dijabetes, izazvanu menopauza (kao što je nakon operacije) ili nisu bile u postmenopauzi pri prvoj procjeni. Žene su u upitnicima navele dob u kojoj su ušle u prirodnu menopauzu. Znanstvenici su zatim kategorizirali ženski menopauzalni status kao preuranjen (<40 godina), ran (40-44 godina), normalan (45-55 godina) ili kasni (> 55 godina). Podatke o dijabetesu tipa 2 su izvadili iz medicinskih zapisa i mjerenja glukoze u krvi u kliničkim posjetima svake 4 godine.
Autori su također napravili opsežnu analizu medicinskih zapisa za potencijalne štetne čimbenike kao što su BMI, pušenje, konzumacija alkohola, reproduktivni faktori, stil života i čimbenici rizika za kardiometaboličke bolesti. Laboratorijski testovi su uključili hormon koji stimulira štitnjaču, kolesterol, upalne markere (poput C-reaktivnog proteina), inzulin, estrogen i druge spolne hormone. Izračunali su genetički rizik koristeći gene povezane s dobi u prirodnoj menopauzi identificirane u prošlim studijama.
Tijekom medijalnog praćenja od 9,2 godine, 348 žena razvilo je dijabetes tipa 2. Rezultati prilagođeni dobi, vremenu ulaska u studiju, hormonskoj nadomjesnoj terapiji i reproduktivnim čimbenicima (dob menarhe, trudnoćama) su pokazali da žene s kasnom menopauzom imaju znatno niži rizik od dijabetesa tipa 2 od ostalih žena. U usporedbi s kasnom menopauzom, rizik za dijabetes tipa 2 bio je gotovo četiri puta veći kod prerane menopauza (omjer rizika [HR], 3,65), dvostruko veći kod rane menopauze (HR, 2,36) i 60% veći kod normalne menopauze , 1,62, P za trend <0,001).
Za svaku 1-godišnju zakašnjelu pojavu menopauze rizik od dijabetesa tipa 2 se smanjio za 4% (HR, 0,96). Prilagođavanje raznih čimbenika, uključujući razinu glukoze, razinu inzulina i genetski rizik, nije promijenilo rezultate. Autori spominju da dob u prirodnoj menopauzi može biti povezana s genetskim putovima koji su povezanim sa starenjem. Tako menopauza može biti obilježje starenja općenito, a ne samo starenja reproduktivnog sustava. Žene koje imaju genetsku tendenciju bržeg starenja možda imaju manje učinkovite mehanizme popravka DNA pa postoji veća vjerojatnost da će imati ranu menopauzu. To, pak, može poslužiti kao marker općeg zdravlja, uključujući i rizik od dijabetesa tipa 2. Za sada, ipak, bazična patofiziologija ostaje nejasna.
"Rani početak prirodne menopauze je nezavisni čimbenik za dijabetes tipa 2 kod žena u postmenopauzi. Potrebne su buduće studije za ispitivanje mehanizama koji stoje iza ove povezanosti, a koje bi istražile da li se vrijeme prirodne menopauze može dodati u predviđanju i prevenciji dijabetesa", zaključili su.
Diabetologia. Objavljeno online, 2017.