Rutinska epiziotomija pod upitnikom
Sistematski pregled objavljenih stručnih radova koji su se bavili uspoređivanjem rezultata u slučaju "rutinske" i "restriktivne" epiziotomije traži preispitivanje stava američkog udruženja ginekologa - American College of Obstetricians and Gynecologists (ACOG) jer je rutinska epiziotomija nepotrebna i dovodi do porasta određenih komplikacija.
Usprkos preporukama ACOG-a, nađeno je da gotovo 35% svih vaginalnih porođaja uključuje rutinsku epiziotomiju, navode znanstvenici sa Sveučilišta Chapel Hill, u Sjevernoj Karolini. "Nadamo se da će objavljivanje naših rezultata dovesti do pada izvođenja rutinske epiziotomije."
Dobrobiti koje su se do sada pripisivale rutinskoj epiziotomiji uključuju između ostalog "brze" dobrobiti kao što je bolje cijeljenje rane i "kasne" dobrobiti kao što su sprječavanje urinarne i fekalne inkontinencije. Novo istraživanje ne podržava ranije navode.
"Naši nalazi ukazuju da se u velikoj većini ishoda porođaja, po rezultatima mogu jednako mjeriti i slučajevi s rutinskim i restriktivnim izvođenjem epiziotomije," navode autori. Razlika je u tome što prvi pristup uvijek uključuje inciziju - urez, dok s drugim pristupom postoje jednako dobre šanse za izbjegavanje ureza.
Studija objavljena u svibanjskom broju Journal of the American Medical Association uključivala je istraživanja svih ispitivanja objavljenih u periodu između 1950. i 2004. godine. Od ukupno 986 znanstvenih članaka, 26 članaka su ispunjavali kriterije autora.
I dok je definicija rutinske epiziotomije bila praktično jednaka u svim znanstvenim člancima, definicija "restriktivne" epiziotomije je bitno varirala. U nekim studijama se restriktivna epiziotomija definira s "ne urezivati međicu sve dok fetus nije ugrožen", dok drugi pod ovim pojmom navode "ne urezivati međicu sve dok mislite da ona stvarno nije potrebna."
U usporedbi težine oštećenja međice kod spontane laceracije ili osjećaja bola u predjelu međice, postoje značajni dokazi da rutinska epiziotomija ne pokazuje bolje rezultate od restriktivne epiziotomije. U slučaju kasnih komplikacija kao što su inkontinencija ili oštećenje dna zdjelice, tek su slabi pokazatelji, koji se još uvijek ne mogu nazvati prednošću na strani rutinske epiziotomije.
Na kraju, autori ne nalaze dokaze da epiziotomija doprinosi očuvanju seksualnih funkcija. Zapravo, bol pri spolnom odnosu daleko je češća kod žena s epiziotomijom, nego kod onih bez "ureza".
Suprotno standardnim zaključcima koji se koriste u medicinskim člancima, američki znanstvenici vjeruju da nisu potrebna dodatna istraživanja koja bi potvrdila ove rezultate.
JAMA 2005;293:2141-2148
dr. Vesna Harni