Spironolakton učinkovit kod PCOS-a
Upotreba spironolaktona u liječenju sindroma policističnih jajnika uspješnija je u usporedbi s metforminom, rezultat je znanstvenog istraživanja objavljenog u časopisu Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism.
PCOS - sindrom policističnih jajnika, najčešći hormonski poremećaj koji pogađa žene reprodukcijske dobi, oboljenje je heterogene i multifaktorijalne etiologije s tipičnim vodećim simptomima: oligo- i anovulacija, praćena povišenom razinom muških spolnih hormona (hiperandrogenemija).
Mogućnosti liječenja uključuju različite sheme hormonskog supresijskog liječenja, kirurške metode kao što je klinasta resekcija jajnika, te primjenu lijekova koji snižavaju inzulinsku rezistenciju, kao što su metformin i tiazolidindioni.
"Spironolakton je lijek koji se već odavna koristi u liječenju hiperandrogenemije (osobito hirzutizma - pojačane dlakavosti) i anovulacije", navode znanstvenici iz Sveindijskog instituta za medicinsku znanost, New Delhi.
"Iako su iskustva s upotrebom spironolaktona u liječenju PCOS-a ograničena, učinak je bio dobar i siguran, a primijenjena doza lijeka mala".
Znanstveno istraživanje indijskih liječnika obuhvaćalo je ispitivanja kod 82 adolescentice i mlade žene s dijagnosticiranim PCOS-om, koje su metodom slučajnog odabira raspoređene u dvije skupine. Jedna skupina ispitanica je uzimala 25 mg spironolaktona dnevno, dok je druga skupina pacijentica liječena s 2 puta dnevno po 500 mg metformina.
Prosječna starost 69 pacijentica koje su praćene do kraja istraživanja je iznosila 22.6 ± 5.0 godina, a indeks tjelesne mase (body mass indeks, BMI) je u prosjeku iznosio 26.8 ± 4.0 kg/m2.
Kriteriji za uključivanje u istraživanje obuhvatili su poremećaje menstruacijskog ciklusa (oligomenoreja- manje od 8 ciklusa/godišnje ili amenoreja- potpuni izostanak mjesečnice), kao i hirzutizam - pojačana dlakavost, definiranao s najmanje 8/36 bodova po Ferriman-Gallweyevom indeksu.
Svim pacijenticama je savjetovana dijeta koja je uključivala 35 kcal/kg dnevno, a koju su sačinjavali 55-60% ugljikohidrati, 20%-25% proteini i 20%-25% masnoće.
U skupini pacijentica liječenih spironolaktonom, broj menstruacijskih ciklusa na godinu dana je porastao s 6.6 ± 2.1 u početku ispitivanja na 9.0 ± 1.9 nakon tri mjeseca terapije, odnosno na 10.2 ± 1.9 nakon šestomjesečnog uzimanja spironolaktona.
Sličan rezultat bilježio se i u skupini pacijentica koje su uzimale metformin; broj menstruacijskih ciklusa je s početnih 5.7 ± 2.3 to 7.4 ± 2.6 porastao na 9.1 ± 2.0 ciklusa godišnje.
Prosječan broj bodova za hirzutizam je na početku ispitivanja iznosio 12.9 ± 3.2 u skupini pacijentica koje su uzimale spironolakton i 12.5 ± 4.9 u skupini ispitanica na metforminu, pri čemu se tijekom liječenja u obje skupine ispitanica bilježi kontinuirani pad ovog skora, odnosno značajno poboljšanje problema pojačane dlakavosti.
Nakon tromjesečne terapije ovaj skor je iznosio 10.1 ± 3.1 odnosno 11.4 ± 4.1 i nakon šestomjesečne terapije 8.7 ± 1.9 u skupini gdje je primjenivan spironolakton i 10.0 ± 3.3 u metforminskoj skupini.
U skupini ispitanica koje su koristile spironolakton razina serumskog testosterona je snižena s prosječnih 3.57 nmol/L na 1.0 nmol/L nakon 3 mjesečne terapije i na 1.94 nmol/L nakon šesto mjesečne primjene lijeka.
Statistički značajan pad bilježi se i kod razine DHEAS, dok se razina LH također smanjivala, ali ne i statistički značajno. Test oralnog opterećenja glukozom i inzulinska osjetljivost su poboljšani, nisu nađene promjene BMI, kao niti krvnog tlaka.
U skupini ispitanica koje su koristile metformin razina serumskog testosterona je također statistički značajno opadala s prosječne početne vrijednosti od 3.25 nmol/L na 1.9 nakon tromjesečne i 1.7 nmol/L nakon šestomjesečne primjene lijeka. Test oralnog opterećenja glukozom i inzulinska osjetljivost su poboljšani, nisu nađene promjene BMI, kao niti krvnog tlaka.
U izravnoj usporedbi ova lijeka pokazano je da je spironolakton učinkovitiji u poboljšanju učestalosti javljanja menstruacijskih ciklusa, kako nakon tromjesečne, tako i nakon šestomjesečne primjene lijeka. Poboljšanje tolerancije glukoze bilo je slično u obje ispitivane skupine, kao i osjećaj zadovoljstva pacijentica.
Neželjena djelovanja su se daleko rjeđe javljala u skupini pacijentica koje su uzimale spironolakton. Kod pacijentica koje su uzimale spironolakton se u neželjene učinke ubrajaju učestalo mokrenje, dok su se kod pacijentica koje su uzimale metformin javljali mučnina, povraćanje i proljev.
"Naš zaključak je da su oba lijeka vrlo učinkovita u liječenju sindroma policističnih jajnika", navode autori. "Izgleda da je uporaba spironolaktona bolja u odnosu na metformin kada su u pitanju pojačana dlakavost, nepravilnosti menstruacijskog ciklusa te hormonska odstupanja, i povezana je s manjom učestalosti javljanja neželjenih učinaka.
Činjenica da nije registrirana značajno bolja klinička učinkovitost metformina na inzulinsku osjetljivost kod pacijentica s PCOS pojačava sumnju o ulozi inzulinske rezistencije kao pojedinačnog patogenetskog faktora".
J Clin Endocrinol Metab. 2004;89:2756-2762
dr. Vesna Harni