Vanmaternična trudnoća i plodnost
Znanstvenici iz Francuske su u svojoj studiji objavljenoj u ožujku ove godine u časopisu Fertility and Sterility istraživali utjecaj vanmaternične trudnoće, kao i drugih rizičnih faktora na daljnju reprodukcijsku budućnost pacijentice.
Studija je prospektivnog follow-up karaktera, a njome je obuhvaćeno 328 pacijentica koje su imale vanmaterničnu trudnoću u periodu između travnja 1994. i ožujka 1997. godine u široj regiji Lillea. Nakon završenog liječenja (operacija), pacijentice su intervjuirane telefonskim putem svakih 6 mjeseci.
U studiju nisu uključene pacijentice koje su u svrhu kontracepcije koristile IUD - intrauterini uložak (spiralu), obzirom na poznati negativni utjecaj IUD na nastanak izvanmaterične trudnoće (rizik povišen za 8 - 10 puta).
Nakon vremenskog perioda od 5 mjeseci u prosjeku, 215 pacijentica je ostvarilo novu trudnoću (65%). Od toga je kod 182 pacijentice trudnoća bila uredno smještena (85%), dok se kod 22 pacijentice ponovno radilo o izvanmateričnoj trudnoći (10%). Kod 11 pacijentica, obzirom da se radilo o vrlo ranom stadiju trudnoće, nije bilo točno definirano mjesto zanošenja (5%).
Ukupna kumulativna stopa intrauterinih trudnoća iznosila je nakon jedne godine 56%, i nakon 2 godine 67%.
Nakon standardizacije podataka (Cox-ova regresija), definirana su 3 faktora udružena s plodnošću koji snižavaju mogućnost nastanka uredne trudnoće: starost pacijentice > 35 godina, liječenje neplodnosti općenito i oštećenja stijenka jajovode.
U zaključku, autori navode da više nego polovina pacijentica nakon vanmaternične trudnoće spontano zanosi i ostvaruje urednu trudnoću nakon 1 godine. Plodnost jedne žene nakon vanmaternične trudnoće ovisi više o prisutnosti drugih rizičnih faktora, nego o samoj vanmaterničnoj trudnoći.
Fertil Steril 2001; 75 (3): 560-566
dr.Vesna Harni