Integralna ginekologija

Suvremena medicinska znanost ..

poznata i kao klasična zapadna medicina ili konvencionalna medicina temelji se na znanstvenom pokusu koji ponovljen bezbroj puta u istim uvjetima uvijek osigurava isti rezultat. Unatoč definiciji medicinske znanosti s čvrsto ukorijenjenim znanstvenim pokusom u temeljnoj postavci, preko 80% svih bolesti psihosomatskog je karaktera što znači da su klinička slika bolesti i spektar simptoma koje vidimo kao liječnici ili osjećamo kao pacijenti jedinstveni i neponovljivi. U otvorenoj krizi zdravstvene skrbi čiji uzrok nije samo i primarno u nedostatku financijskih sredstava ili sustavu lošeg upravljanja, stalno naviranje novih spoznaja dovodi do isključive orijentacije prema obradi simptoma osnovne bolesti i mehaničkom propisivanju lijekova i ostalih vidova terapije.

Temeljna je karakteristika medikamentozne terapije ispoljavanje farmakološkog djelovanja lijeka bez aktivnog učešća pacijenta, a izostankom identifikacije s terapijom izostaje i aktivacija vlastitih mogućnosti izlječenja, zbog čega se često gubi moćan i vrlo učinkovit potencijal u liječenju. Tako pacijenti imaju "znanje" o zdravlju, a ipak obolijevaju. Imaju "znanje" o duhu, a imaju duševne probleme. Imaju "znanje" o prirodnim zakonima, a stalno ih krše. Pacijent tako, aktivnim mentalnim sudjelovanjem u procesu liječenja bez stvarnih unutarnjih spoznaja postaje konzument naučenog modela liječenja. Pri tome, ova vrsta "znanja" ne mijenja život i ne utječe na navike čovjeka. "Ljudi znaju" da je pušenje štetno po zdravlje, pa ipak puše. Informacija ne mijenja ponašanje, ona površinski lebdi u svijesti. U tom je bitna razlika između unutarnje spoznaje i informacije. Najdjelotvornija i najbolja spoznaja je kada čovjek shvati da se nalazi na pogrešnoj stazi. Iz toga, sami po sebi razumljivi, proizilaze globalni zaokret i novo usmjerenje. Spoznaja kao ispravno znanje nije samo temelj potpunog ozdravljenja, već je istodobno pomoć za duboku samospoznaju.

Još su stari Grci poznavali..

utjecaj snažnih emocija poput bijesa, žalosti, gnjeva i straha na poremećaje tjelesnih funkcija i nastanak tjelesnih oboljenja, a zahtjev za cjelovitošću puno je više od obične fiziološke težnje. Nagomilavanje emocionalnog i/ili psihičkog (pre)opterećenja dovodi do stvaranja i snaženja unutarnje napetosti i odlijevanje emocionalne tenzije preko vegetativnog živčanog sustava – kataboličke hiperfunkcije simpatikusa ("fight or flight" - borba ili bijeg) ili anaboličke hiperfunkcije parasimpatikusa ("rest and digest" - odmor i probava). Promijenjeno stanje svijesti otvara mogućnost susreta i komunikacije s vlastitim nesvjesnim, uz otkrivanje novih, individualnih strategija rješavanja problema. 

Moderna znanost mogla nas je više približiti zadovoljavajućem shvaćanju odnosa između unutarnjeg i vanjskog, označenih pojmom "psihofizička usporednost" uspostavivši unutar fizike program komplementarnosti. Psihoanalitičarima poput Junga najviše bi odgovaralo "kad bi se tijelo i duša mogli shvatiti kao dopunski vidovi iste stvarnosti". Premda su u nekim zemljama pod pojmom "komplementarna medicina" uvrštene medicinske spoznaje iz drugih kultura i katkad drugih vremena, tražeći discipline komplementarne ginekologiji, nije bilo teško odlučiti se za psihoginekologiju i prehranu: al-/kemiju i fiziku koje nadopunjuju i komplementarne su ginekologiji. Psihosomatski pristup temelji se na integraciji duše i tijela - psihe i some, i kao temeljni zahtjev postavlja promatranje bolesnog čovjeka u cjelini. Termin "psihosomatski" prvi put se koristi 1818. godine za nesanicu izazvanu psihogenim čimbenicima, dok pravi razvoj psihosomatske medicine počinje sredinom prošlog stoljeća i vezuje se za ime Franza Alexandera.

Psihosomatska medicina

Psihosomatska medicina je medicinska disciplina koja se bavi psihosomatskim bolestima, odnosno bolestima u čijem nastanku odlučujuću ulogu igraju psihogeni i emocionalni čimbenici. Veza između misli i tijela, strahova, strepnji, razočaranja ili radosti u odnosu na promjene u tkivima, organima i organskim sustavima nevjerojatno je snažna i uska. Nažalost, o ovoj se vezi govori i piše mnogo manje nego što bi trebalo, što je ujedno i najveći motiv za uvođenje ove teme na ginekološki portal.

Važnost prehrane ..

ne samo posljedica prekomjernog već i neuravnoteženog jedenja, teme su kojima se bave mnoge struke. Katkad se hranom služimo u želji za uspostavljanjem emocionalne ravnoteže i sigurnosti narušene uslijed unutarnjeg nezadovoljstva, loših događaja, emocija, tuge, depresije ili vanjskih čimbenika koji potiču stres, a prekomjerno uzimanje hrane nadopunjuje prazninu konkretnim sadržajem, koja je surogat psihičkoj praznini. Količina hrane koju uzimamo može biti i u sasvim normalnim granicama, ali sve veća zagađenost okoliša - zraka, zemlje i vode, u prvom redu pesticidima i antibioticima natjerati će nas u vrlo skoro vrijeme na pažljivo ispitivanje podrijetla hrane koju jedemo, posebice u nekim ginekološkim stanjima i bolestima.

Nerazumijevanje između liječnika i pacijenata ..

unatoč dobroj volji i jednih i drugih, nedostatak vremena za osobniji kontakt, shvaćanje težine i simboličkog značenja "običnih" simptoma kao i odsustvo individualne terapije, doveo je proteklih godina do procvata alternativnih postupaka liječenja, od kojih su mnogi dvojbenog karaktera. Otuda je prikaz alternativnih metoda prikladnih u liječenju ginekoloških tegoba ograničen samo na one metode i postupke koje su prošle znanstveni eksperiment, premda to vjerojatno nije stvarni preduvjet za djelotvornost alternativnog postupka. Suprotno djelovanju medikamentozne terapije, "alternativna medicina" se oslanja na aktivno učešće pacijenta i svjesno sudjelovanje, i zapravo što ste svjesniji to ovi postupci djelotvornije djeluju.

Ukoliko prihvatimo temeljnu misao koja se proteže kroz alternativne postupke i načine liječenja, i farmakološke lijekove shvatimo kao mostove do izlječenja a ne sredstva koja automatski donose ozdravljenje, ukoliko motiviramo simboličko razumijevanje simptoma i shvatimo ih kao zatomljeni govor tijela ili dijelova tijela koje sustavno zanemarujemo, ako uspijemo prihvatiti promjene u životnim navikama i prehrani uz dodatke ljekovitih biljnih pripravaka iz prirode, postupak liječenja će prerasti u odgovoran i cjelovit pristup pacijentu ne samo "vanjskim putem" – suvremenim, ali i alternativnim metodama liječenja, već i "unutarnjim putem" – psihoterapijom i psihoanalizom, čime ćemo se približiti definiciji zdravlja prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji koja kaže da je zdravlje tjelesno, psihičko i socijalno blagostanje. Danas vjerojatno nitko nije svjestan potrebe bliskosti s prirodnim zakonima koji daju novi život – nitko kao žene.

dr. Vesna Harni