Psihoginekologija

Za razliku od ..

psihodermatologije i psihoonkologije, dobro definiranih medicinskih disciplina koje obuhvaćaju psihosomatski model bolesti i pristup u dermatologiji odnosno onkologiji, pojam psihoginekologije tek se rađa na temeljima psihosomatskih poremećaja u okviru ginekologije i porodništva, premda niti u jednoj drugoj medicinskoj oblasti tjelesne promjene nemaju takav utjecaj na psihičko zdravlje i obrnuto, kao kada su u pitanju spolni organi i ginekologija. Struktura društva, u kojoj je u određenoj mjeri još uvijek sramotno baviti se psihičkim zdravljem, jer su psihička oboljenja i osobe koje o tome govore u dobroj mjeri stigmatizirane, teško je prihvatiti i pomisao o tome kako bi uzroci bolesti mogli imati korijene u tako dalekom i dubokom odnosu kao što je to odnos majke i djeteta u najranijem djetinjstvu.
 

Unutarnji život čovjeka ..

vrlo je bogat i važan izvor njegovih akcija i reakcija, odnosno ponašanja. Emocije, želje, fantazije u neprestanom su pokretu i pomicanju, a ovo neprestano pomicanje unutarnjeg psihičkog života označuje se psihodinamskim radom. Psihodinamsko razumijevanje osobe otkriva kako misli, osjećaji, želje i fantazije utječu na ponašanje, pokreću ga i mijenjaju. Utemeljitelj psihoanalize, Siegmund Freud vjerovao je da su urođeni nagoni jedini izvor psihičke energije, energije ljudskog ponašanja. Cilj nagona je djelatnost koja vodi popuštanju unutarnje napetosti i traži realizaciju kroz objekt nagona, slučajno sredstvo za zadovoljenje nagona.

Nagonski impulsi funkcioniraju po principu ugode, te traže trenutačno pražnjenje s namjerom smanjenja napetosti. Ovaj tip pražnjenja energije nazvan je primarnim procesom, jer se vjeruje da je on izvorni način funkcioniranja psihičkog aparata. Nagoni se dijele u dvije velike grupe: nagon za životom i nagon za smrću. Nagoni za životom obuhvaćaju nagone za samoodržanjem i seksualni nagon. Energija nagona za životom nazvana je libidom, izrazom uzetim iz teorije afektivnosti koji označujeenergiju "nagona koji su povezani sa svime što se odnosi na ljubav". Nagon za smrću čini grupa nagona koji teže vraćanju u anorgansko stanje. Nagon za smrću najprije se usmjeruje prema unutra radi samorazaranja, gdje se suočava s libidom. Zadaća libida je učiniti neškodljivim ovaj razorni destruktivni nagon, te ga osloboditi tako što ga naročiti sustav organa - mišići / muskulatura, odvodi prema van i usmjerava protiv objekata vanjskog svijeta.

Sličan pogled nalazimo u sustavu indijske filozofije u kojem su kozmičke funkcije stvaranja, održavanja (nagoni za životom) i razaranja (nagon za smrću) personificirane u obliku božanstava Brahme, Vishnua i Shive, označenih pojmom Trimurti ili Veliko trojstvo. Nagon za životom, libido, seksualni nagon kao takav, održava društvo kao zajednicu. Prilagođen društvenoj zajednici znači biti uspješan, a biti uspješan znači usmjeriti psihičku energiju koju stvaraju urođeni nagoni. Perspektiva ekonomičnosti uključuje distribuciju, transformaciju i utrošak emocionalne energije, stvorene iz nagona za životom. Prema zakonu o održanju energije, logična posljedica toga su seksualne poteškoće. Seksualnu energiju trebamo kako bismo mogli živjeti u društvu, pa su i seksualne poteškoće izraz prilagođenosti tom istom društvu. I kada se u jednom trenutku ne usudimo govoriti o seksualnim poteškoćama, tada nastaje psihosomatski obrat. Kod žena su tipične tegobe migrena, premenstrualni sindrom, poremetnja menstrualnog ciklusa, želučane tegobe - ovisno o tome koliko je tema potisnuta. Uvijek kada se radi o psihosomatskim bolestima, u pitanju je problem sa seksualnim nagonom.
 

Frustracije ..

vode nastanku hormonskih promjena, koje opet iznova utječu na psihičko zdravlje. Nastaju različite smetnje, pri čemu će samo dovoljno dubok pogled bilo kada iskopati frustraciju. Za održanje obitelji i zajednice mora se nešto učiniti, mora se nešto odraditi, a u tu svrhu se troši seksualna energija nagona za životom. Ona je na taj način otuđena, gurnuta u drugu svrhu, iskorištena. Tako se kreira vanjština problema koja iznova troši seksualnu energiju, kako bi riješila problem koji je sama stvorila. Na taj način nastaje gubitak seksualne energije, koja se jednom izgubljena više ne može niti suočiti s problemom seksualnosti. K tomu, seksualnost je još uvijek tabu tema, što predstavlja idealan temelj za nastanak seksualne frustracije.

Seksualne frustracije i poremetnje nemaju ništa zajedničko sa stupnjem inteligencije. Onaj tko je vrlo inteligentan, na temelju svojih seksualnih poremetnji razviti će samo inteligentniju bolest. Razvojna psihologija uči nas određenim životnim zadaćama u različitim životnim razdobljima. Temeljna zadaća u pubertetu je odvajanje od roditelja (separacija) i individualizacija u zrelu, slobodnu i nezavisnu osobu. Osnovni zadaci koje adolescent na putu odrastanja treba ispuniti su prihvaćanje vlastitog tijela, formiranje seksualnog identiteta, emancipacija od obitelji, osobna identifikacija i afirmacija. Razvitak osobnosti trebalo bi tražiti mnogo dublje u odnosu na pubertet. Cjelovita osoba osjeća sredinu i običnost. Mnogi ljudi nažalost ne nalaze ovu sredinu i običnost, jer spolnost i seks doživljavaju tabu temama, pa ipak spolnost i seks pripadaju sredini i običnosti.
 

Svijet žena

Pravilno funkcioniranje jajnika podrazumijeva ciklički utjecaj i na psihu: svakog ciklusa stvara se jajašce sposobno za oplodnju. Jajašce se uvijek sprema za oplodnju, estrogenima je zapravo svejedno postoji li vlastiti integritet žene. Estrogeni čine ženu ljubaznom, lijepom, očaravajućom, bliskom. Estrogeni reguliraju koordinacijske funkcije, "žena je dobro organizirana". Pri visokim razinama estrogena, izlučuju se feromoni, koji poljepšavaju izgled kože, kose, lica. Upravo u to vrijeme dolazi do pucanja mjehurića na jajniku koji sadrži jajašce, koje će poživjeti svega nekoliko sati. Ukoliko ne dođe do kontakta sa spermijem, jajašce odumire, a nastupa gestagenska faza ciklusa. U slučaju oplodnje, mijenjaju se osjećaji žene, ona priprema gnjezdašce za dijete, u kojem sve mora biti na svom mjestu. Sve što se ne uklapa u ovu sliku, zapravo smeta. I što je više hormona, jasnije je povlačenje od muškarca, koji samo kvari” gnijezdo.

Opisane promjene žena prolazi svaki ciklusa: faza ekstrovertiranost prema vani, estrogeni i faza introvertiranosti – gnijezdo, majka, majčinstvo. Svakih 4 tjedna, svaka faza po 14 dana, redovito. Svakih 14 dana žena ima iznova priliku suočiti se s ovim temama, tako da se "neuroza" ponavlja svaka 4 tjedna. Otuda i veće zanimanje žena za psihu, kao i psihoterapiju. Jednostavno su "antene" bolje izražene. Proučavanjem osoba oboljelih od psihosomatskih oboljenja ustanovilo se da postoje dva tipa:

• tip s agresivnim obranama, što se očituje karakterističnim bolestima kao migrena, visok tlak, srčane smetnje, šećerna bolest, reumatska upala zglobova. Psihoginekologija bi ovdje ubrojila dismenoreju, dispareuniju, endometriozu i miome.
• tip s pasivnim obranama, što se očituje sljedećim oboljenjima: čir na želucu ili dvanaesniku, kronični zatvor, ulcerozni kolitis, bronhijalna astma i dugotrajni umor.

U psihoginekologiji..

ponašanje s pasivnom obranom označuje zastoj  / zapetljaj emocija, kao što se doslovno dešava kod zapetljaja crijeva s prevagom u funkciji parasimpatičkog  živčanog sustava. Ovo su tegobe koje vidimo u premenstrualnom sindromu, kod policističnih jajnika, endometrioze, mioma, vaginizma, vulvodinije, mastopatije ... Oštećenja tkiva i reproduktivnih organa nastaju zbog dugotrajne prenadraženosti  jednog određenog dijela autonomnog živčanog sustava i to simpatičkog živčanog sustava u osoba s agresivnom obranom ili parasimpatičkog živčanog sustava u osoba s pasivnom obranom. Zastoj emocija relikt je iz analne, prkosne faze. Što je više razvijena osobnost, to su manje oscilacije raspoloženja. Razlog ovakovom tipu reakcije  treba tražiti u ranom djetinjstvu. 

Treba naglasiti potrebu dugotrajnog liječenja psihosomatskih bolesti. Sprega emocija i evidentnog tjelesnog oštećenja ukazuje na važnost kombiniranog: medikamentoznog i operativnog (alternativnog) – ovisno o stupnju tjelesnog oštećenja i psihoterapeutskog pristupa. Ovo ujedno znači da je u ublažavanju boli i savladavanju drugih tjelesnih simptoma, osim ginekološkog liječenja, nužno zatražiti i odgovarajuću psihoterapeutsku pomoć i podršku.
 

dr. Vesna Harni