Datum zadnje izmjene: 25. 12. 2019.

Eikozanoidi su tvari iz obitelji biološki aktivnih spojeva koji nastaju metabolizmom višestruko nezasićenih masnih kiselina s 20 (eikoza) ili 22 (dokoza) ugljikovih atoma, koje su pohranjene u membranskim fosfolipidima.

Zajednički prethodnik eikozanoida je arahidonska kiselina, sastojak fosfolipida stanične membrane, gdje igra ulogu u staničnoj signaliziciji i kao lipidni sekundarni glasnik koji regulira signalne enzime Arahidonska kiselina nije esencijalna masna kislina, ali postaje esencijalnom kada nedostaje linoleinska kiselina ili ako tijelu nije u stanju metabolizirati linoleinsku kiselinu. Arahidonska kiselina nastaje cijepanjem fosfolipidne molekule uz pomoć enzima fosfolipaze A2 (PLA2). Drugi put njenog nastanka je iz diglicerida (DAG), djelovanjem diaciglicerol lipaze (DAGL). Za signalne funkcije, arahidonska kiselina se formira katalizom specifične citosolne fosfolipaze A2, dok se upalna arahidonska kiselina stvara posredsvom sekrecijske PLA2 s niskom molekulskom težinom.

Arahidonska kiselina je prekursor u nastanku eikozanoida:

  • Enzimi ciklooksigenaza i peroksidaza stvataju prostaglandin H2, iz kojeg nastaju prostaglandini, prostaciklini i tromboksan čija je ravnoteža odgovorna za stanje glatke muskulature (kontrakcija / relaksacija) i protok krvi (spazam krvnih žila, sklonost trombozi), te su dio gotovo svih staničnih procesa koji se odvijaju u tijelu.
  • Enzim 5-lipoksigenaza formira 5-HPETE, iz kojeg nastaju leukotrieni. Leukotrieni su prirodni eikozanoidi, lipidni sekundarni glasnici u imunološkom sustavu, koji pridonose upalnom procesu.
  • Arahidonska kiselina se koristi i u biosintezi anandamida, prirodnih kanabinoidnih receptora. Učinak anandamida može biti centralni, u mozgu (CB1 receptori), ili periferni, u drugim dijelovima tijela tela (CB2 receptori). Na periferiji anadamid sudjeluje u funkcijama imunološkog sustava.
  • Dio arahidonske kiseline se pretvara u prirodne eikozanoide hidrokiesikozatetraenoisku kiselinu (HETE) i epoksieikozatrienoinsku kiselinu (EET) djelovanjem enzima epoksigenaze.

Proizvodnja tih derivata i njihovo djelovanje je skupno poznati kao kaskada arahidonske kiseline.

Hiperinzulinemija i disbalans eikosanoida najosjetljiviji su pokazatelji, koji se javljaju rano, godinama prije nastanka kroničnih bolesti. Hiperinzulinemija aktivira delta-5 desaturazu, čime potiče sintezu proinflamatornih eikozanoida. Višak omega-6 i manjak omega-3 esencijalnih masnih kiselina u današnjoj prehrani, također je uzrok porastu sinteze proupalnih eikozanoida i tihe upale u organizmu. Pored toga, višak prostaglandina F2alfa i manjak prostaglandina E, biokemijski je temelj stanja odgovornog za nastanak mnogobrojnih ginekoloških tegoba i prirodna posljedica pojačane izloženosti stresu i neuravnoteženoj prehrani.

Kako eikozanoidi ne cirkuliraju krvotokom, njih ne možemo mjeriti, ali se može odrediti razina arahidonske (AA) i eikozapentaenoične kiseline (EPA), polaznih tvari iz kojih nastaju proupalni i protuupalni eikozanoidi. Omjer AA/EPA pokazuje postoji li višak proupalnih eikosanoida. Danas se hiperinzulinemija i omjer AA/EPA označuju glavnim biljezima upale.
 

Uravnoteženje eikozanoida

Prehrana koja uravnotežuje eikosanoide

Dosadašnja istraživanja su pokazala da se odražavanjem razine glukoze i inzuilna u normalnom rasponu, keo i vrstom i količinom unosa masnih kiselina u prehrani može utjecati na stvaranje različitih eikozanoida.

Prehrana koja uravnotežuje metabolizam eikozanoida obuhvaća slijedeće točke:

 

Smanjenje unosa rafiniranih ugljikohidrata

Prehrana sastavljena uglavnom od rafiniranih namirnica, rafinirani ugljikohidrati i rafinirani šećeri: kruh i peciva od bijelog brašna, bijeli šećer, keksi, kolači i drugi slatkiši koji sadrže djelomično i hidrogenizirane biljne masti ili zasićene masne kiseline, podržava i potiče hormonske poremećaje na svim razinama. Od najvećeg značaja je utjecaj na porast razine hormona gušterače inzulina i glukagona čija se razina smanjuje. Visoki inzulin potiče stvaranje arahidonske kiseline i skladištenje masti, koja se nakuplja u i oko unutarnjih trbušnih organa, te povećava proizvodnju upalnog citokina interleukina IL-6. 

Klinička ispitivanja su primjenom kompjutorske regulacijske termografije pokazala patološki obrazac preraspodjele topline u području trbuha, kod pacijentica s kroničnim bolovima u trbuhu i dismenorejom. Izostavljanje makar i samo jednog obroka procesirane hrane tijekom četiri tjedna ili dulje rezultiralo je znatnim poboljšanjem ne samo subjekitvnih tegoba, već i boljim termografskim nalazom.

 

Izbjegavanje transmasnih kiselina i hidrogeniziranih ulja

Ravnoteža između proupalnih i protuupalnih eikozanoida postiež se kontrolom inzulina, smanjenim unosom omega-6 masnih kiselina (sjemenskih ulja) i povećanim unosom omega-3 masnih kiselina (ribe, prirodno uzgojenog mesa i pročišćenog ribljeg ulja). Zbog viška omega-6 i manjka omega-3 esencijalnih masnih kiselina u današnoj hrani povećana je sinteza proupalnih eikozanoida, što je temelj mnogobrojnih kroničnih oboljenja.

Omega-6 i omega-3 su dugolančane višestruko nezasićene masne kiseline iz kojih nastaju hormoni eikozanoidi. Ako je preveliki unos omega-6 masnih kiselina, sintetizirat će se više proinflamatornih eikozsanoida / eikozanoida koji potiču i održavaju tihu upalu. Omega-3 inhibiraju delta-5 desaturazu (koju aktivira hiperinzulinemija) i time blokiraju smanjuju sintezu eikozanoida koji potiču upalu. Prije ere žitarica omjer omega-6 i omega-3 u hrani bio je 1:1. Još prije 100 godina je njihov omjer bio je 2:1, dok je u današnjoj prehrani taj omjer veći od 20:1. Zato moramo dodavati omega-3, najbolje iz pročišćenog ribljeg ulja. Najbolji prouupalni učinak se postiže održavanjem gikemije i inzulinemije u normalnom rasponu, uz redoviti unos omega-3 masnih kiselina.

Sve do početka ovog stoljeća svako ulje je bilo manje ili više zdravo, ovisno isključivo o prisutnim masnim kiselinama u njemu. Nakon ubrzanog tehnološkog razvitka, zdravlje ulja postalo je ovisno i o broju postupaka poboljšavanja tipa zagrijavanja ulja, tiještenja na visokim temperaturama, odbojavanja, dezodoriranja i sl., koji mijenjaju prirodnu strukturu masnih kiselina – CIS oblik, u neprirodni TRANS oblik koji ljudski organizam ne može iskoristiti. Hidrogenizirana biljna ulja su razvijana kao alternativa zasićenim životinjskim mastima i tropskim uljima zbog manje podložnosti oksidaciji pri prženju i pečenju.

Transmasne kiseline (margarin, biljna mast) koje potiču proizvodnju prostaglandina F2 alfa, prisutne su u svoj rafiniranoj i prerađenoj hrani, kao i u polugotovoj hrani, a ove kiseline i hidrogenizirana ulja dovode do nedostatka esencijalnih masnih kiselina, pada imuniteta, tihe upale, pretilosti, pojavi diabetesa, povišenog kolesterola i ginekoloških simptoma osobito izraženih u okviru dismenoreje, mastopatije, PMS-a i endometrioze.

Uravnoteženje eikozanoida

Prestanak potrošnje mesa i jaja

Crveno meso kao što je junetina, govedina, svinjetina, janjetina, perad, i mliječne proizvode poput sladoleda, svježeg sira i jogurta potrebno je u određenim stanjima i oboljenjima potpuno izbjegavati. Točan razlog štetnog djelovanja ovih namirnica i nastanku estrogen-ovisnih oboljenja kao što su PMS, dismenoreja, miomi, endometrioza i mastopatija, nije poznat. Pretpostavlja se kako uporaba hormona rasta za stoku, antibiotika ili pesticida u prehrani krava može interferirati s metabolizmom ženskih spolnih hormona u crijevima putem utjecaja na crijevnu floru i upliva u enterohepatičku recirkulaciju estrogena s većom ponovnom apsorpcijom / reapsorpcijom već izlučenog hormona.

Osim toga crveno meso i žumanjak jajeta bogati su izvor arahidonske kiseline, zasišenih i transmasnih kiselina koje potiču stvaranje prostaglandina F2alfa i eikozanoida, koji su odgovorni za pojačani spazam / kontrakcije glatke muskulature čiji je simptom bol i tihe upale iz koje nastaju kronične bolesti. U prilog ovoj pretpostavci idu i zapažanja da organski proizvedeno mlijeko ne djeluje štetno na tkivo maternice ili grudi. Idealna zamjena za mlijeko i mliječne proizvode su sojino mlijeko i sojini proizvodi.

Osim što osigurava velike količine visoko kvalitetnih bjelančevina, soja sadrži i obilje biljnih vlakana i fitoestrogena, a osim toga dobar je izvor minerala: kalcija, željeza, magnezija i fosfora, te vitamina B skupine. Danas se u većini trgovina može nabaviti tofu, sojino mlijeko, vegetarijanski namazi, vegetarijanski hamburgeri i salama.

 

 

 

dr. Vesna Harni

Galerija fotografija

 

Povezane teme