″Prirodno″ HNL manje utječe na dojku
Razlike među hormonskim preparatima čine neke od njih sigurnijima za dojku, ukazuju novija istraživanja.
Proliferacija stanica dojke raste u odgovoru na konjugirane konjske estrogene. Ali u studijama koje su obuhvaćale ispitivanja hormonskih pripravaka koji su sadržavali prirodni estradiol u obliku gela i prirodni mikronizirani progesteron, nađena je manja učestalost neželjenih učinaka, navode švedski znanstvenici iz Karolinške bolnice u Stockholmu.
Švedski istraživači objavili su u on-line izdanju znanstvenog časopisa ″Fertility and Sterility″ randomiziranu studiju u kojoj su 77 zdravih postmenopauzalnih žena slučajnim odabirom koristile jednu od dvije ispitivane formule sekvencijskog hormonskog liječenja tijekom dva 28-dnevna ciklusa.
Konvencionalni pristup podrazumijevao je peroralnu primjenu konjugiranih ekvinih (″konjskih″) estrogena kombiniranih s medroksiprogesteronacetatom tijekom zadnjih 14 dana svakog ciklusa. Prirodni pristup činila je perkutana primjena estradiol-gela kombiniranog s primjenom mikroniziranog progesterona tijekom zadnjih 14 dana svakog ciklusa.
Znanstvenici su prije i tijekom zadnja tri dana posljednjeg ciklusa kod svih ispitanica učinili biopsiju dojke, ali su uzroci bili iskoristivi tek kod 35 ispitanica (49%).
Konvencionalna terapija značajno je povećavala postotak normalnih epitelnih stanica dojke u proliferaciji, što nije bio slučaj kod prirodne terapije. Razlike u stupnju proliferacije između dvije formule bile su na granici statističke značajnosti, što se pripisuje neočekivano lošoj iskoristivosti učinjenih biopsija.
″Studija nije odgovorila daju li estrogenska ili progesteronska komponenta hormonskog liječenja, ili njihov sinergizam, bolji učinak od prirodnog liječenja ,″ navode autori.
″U svakom slučaju,″ zaključuju znanstvenici, ″za milijune žena koje imaju teške klimakterične simptome, potrebno je pronaći i istražiti učinkovito hormonsko nadomjesno liječenje s najmanjim mogućim utjecajem na tkivo dojke.″
Fertil Steril. E-pub online, November 10, 2010.
dr. Vesna Harni