Antibiotici i rak dojke
Dugotrajna upotreba antibiotika može biti povezana s povišenim rizikom nastanka raka dojke, rezultat je studije američkih znanstvenika objavljene u časopisu The Journal of the American Medical Association.
Rak dojke je najčešće maligno oboljenje izvan skupine kožnih karcinoma i drugi najveći uzrok smrtnosti od raka kod američkih žena", navode znanstvenici sa Sveučilišta u Washingtonu. "Upotreba antibiotika je raširena u mnogim zemljama, usprkos svim naporima kako bi se savladala ova prevelika potrošnja".
Pregledom medicinskih podataka 10.219 žena uključenih u studiju Group Health Cooperative (GHC) u zapadnim državama okruga Washington, u periodu između 1. siječnja 1993. i 30. lipnja 2001. identificirane su 2.266 pacijentice starije od 19 godina, s primarnim invazivnim karcinomom dojke.
Kontrolna skupina ispitanica formirana je od 7.953 slučajno izabrane ispitanice bez raka dojke, a koje su odgovarale pacijenticama oboljelima od raka dojke po godinama i trajanju uključenosti u zdravstveni plan GHC.
Nakon kontrole starosne dobi i duljine uključenosti u program GHC, znanstvenici nalaze da je povećani zbroj dana upotrebe antibiotika kao i povećani ukupni broj propisanih recepata antibiotika bio povezan s povišenim rizikom nastanka raka dojke.
U usporedbi s ispitanicama koje nisu koristile antibiotike, žene koje su koristile antibiotike jedan do 500 dana imale su 1,5 puta povišeni rizik nastanka raka dojke u odnosu na ispitanice koje nisu koristile antibiotike.
Povećana upotreba antibiotika i sve vrste antibiotika bile su povezane i s povišenim rizikom smrtnosti od raka dojke. U podskupini žena koje su često koristile makrolidne antibiotike ili antibiotike iz skupine tetraciklina, nije bilo razlike u riziku nastanka raka dojke između ispitanica koje su ove antibiotike koristile u terapiji akni ili rosaceje i ispitanica koje su antibiotsku terapiju primale u okviru liječenja infekcija dišnog sustava.
Ograničenja studije uključuju nedostatak podataka o upotrebi antibiotika na vlastitu ruku, nemogućnosti provjere da li su propisani antibiotici zbilja i korišteni, kao i nedostatku podataka za neke poznate i sumnjive čimbenike rizika nastanka raka dojke.
"Na osnovi rezultata ove studije ne može biti određeno da li su antibiotici i uzročno povezani s nastankom raka dojke ili se u osnovi ove pojave nalaze indikacija za upotrebu antibiotika, opće stanje slabosti i drugi čimbenici", zaključuju autori.
I dok daljnje preporuke za kliničku primjenu neće biti jasne sve dok ne budu provedene dodatne studije, rezultati ovog istraživanja podržavaju potrebu za daljnjim ispitivanjem dugotrajne upotrebe antibiotika kao i potrebu ozbiljnih daljnjih ispitivanja povezanosti upotrebe antibiotika i rizika raka.
U popratnom uvodniku Roberta B. Nessa, MD, MPH, i Jane A. Cauley, DrPH, sa Sveučilišta u Pittsburghu, opisuju se ovi nalazi kao "potencijalno zabrinjavajući" zbog raširene i često nekritične upotrebe antibiotika. Ukoliko je rizik nastanka raka dojke uistinu povezan s upotrebom antibiotika, ovo će biti rasprostranjen problem, ali i problem koji će imati mogućnost preventivnog djelovanja.
Teškoće u interpretaciji rezultata ove studije obuhvaćaju mogući utjecaj kofaktora kao i druge biološke učinke metabolizma antibiotika.
"I kao što je često slučaj kod izvješća o novim mogućim interakcijama, ova studija također postavlja više pitanja nego što daje odgovora", kažu urednici editorijala. "Ovi rezultati nude pretpostavku kako dugotrajna upotreba antibiotika može imati štetne posljedice, što je od značaja osobito kod pacijentica kod kojih su moguće i druge terapijske opcije".
JAMA. 2004;291:827-835, 880-881
dr. Vesna Harni