Antifosfolipidna antitijela povezana s povećanim rizikom mrtvorođenja
Žene s povećanim vrijednostima antifosfolipidnih protutijela imaju tri puta veći rizik od mrtvorođenja fetusa.
"Žene koje su imale trombozu ili mrtvorođenje, djecu male porođajne težine, probleme s posteljicom ili visokim krvnim tlakom, trebaju biti testirane. Testiranje antifosfolipinih antitijela treba učiniti i u svih žena s nejasnim uzrokom umiranja ploda u trudnoći", rekao je dr. Robert M. Silver iz University of Utah School of Medicine, Salt Lake City.
Antifosfolipidna antitijela (većinom lupus antikoagulans, antikardiolipinska antitijela i anti-beta2-glikoprotein-I antitijela) povezana su s tromboembolijom i opstetričkim komplikacijama uključujući intrauterinu smrt ploda, no povezanost mrtvorođenja i antifosfolipidnih antitijela nije bila sustavno proučavana.
Dr. Silver i kolege udruženi u the Stillbirth Collaborative Research Network iz Eunice Kennedy Shriver National Institute of Child Health and Human Development uspoređivali su razinu antifosfolipidnih antitijela u žena sa i bez mrtvorođenja u populacijski utemeljenoj studiji slučaj-kontrola.
U ispitivanoj skupini bila su 582 porođaja s intrauterinom smrću ploda i 1547 s porodom živog djeteta, a rezultate su objavili u Obstetrics & Gynecology.
Udio poroda s povišenom razinom IgG antikardiolipinskih antitijela ili IgG anti-beta2-glikoprotein-I antitijela bio je signifikantno viši u žena s mrtvorođenjem (3.8% i 1.9%), nego u žena s porođajem živog djeteta (1.1% i 0.6%), što znači 3.43 i 3.17 puta veći rizik mrtvorođenja uz povišene vrijednosti ovih antifosfolipidnih antitijela. Nasuprot tome, nije bilo signifikantne razlike između razine IgM antikardiolipinskih i anti-beta2-glikoprotein-I antitijela u trudnoćama s mrtvorođenjem i porođajem živog djeteta.
Rezultati su bili slični za podskupinu mrtvorođenih bez anomalija djeteta u usporedbi s terminskim živorođenjem i skupinu mrtvorođenja koja nisu bila uzrokovana anomalijama ili opstetričkim komplikacijama u usporedbi s terminskim porodima živog djeteta.
Granica od 40 jedinica umjesto 20 jedinica za svako od antitijela i u svakoj podskupini nije pokazala jaču povezanost s mrtvorođenjem.
Činjenica da skoro 40% žena s pozitivnim testovima za antifosfolipidna antitijela nije imalo u anamnezi raniji gubitak trudnoće, trombozu, sistemski lupus eritematodes, rađanje djeteta male porođajne težine ili preeklampsiju, otklonilo je istraživače od određivanja kliničkih obilježja kojima bi se upućivalo na testiranje samo žene koje su imale smrt ploda u trudnoći.
Većina žena za koje je testovima utvrđeno da su pozitivne (46/56, 82.1%) imale su pozitivno samo jedno od četiri antitijela. Samo 19 žena s mrtvorođenjem fetusa bilo je testrirano na LAC, a dvije od njih su bile pozitivne.
"Za kliničare je važno znati da u 6% živorođenih postoji najmanje jedan pozitivan test na antikardiolipinska antitijela. Pozitivan test ne znači i dijagnozu sindroma antifosfolipidnih antitijela. Presudni element u postavljanju dijagnoze sindroma antifosfolipidnih antitijela je da budemo sigurni da se mrtvorođenje ne može objasniti nikako drugačije negoli sindromom APL.
"Testiranje se može odgoditi dok ne dobijemo rezultate ostalih testova mogućih uzroka smrti ploda u trudnoći. Primjerice, čini li se da se radi o genetskom problemu, tada testiranje antifosfolipidnih antitijela možda neće biti potrebno."
"Pozitivna antifosfolipidna antitijela ne znače uvijek da netko ima i sindrom antifosfolipidnih antitijela ili da treba liječenje", kaže dr. Silver. "Ukoliko se u nekoga nađu pozitivna antifosfolipidna antitijela, rezultate treba potvrditi ponavljanjem testova nakon 6 tjedana. Žene s pozitivnim testovima trebaju razgovarati o nalazu sa svojim liječnikom koji će im pojasniti treba li im liječenje. Te žene imaju koristi od upotrebe malih doza antikoagulansa u narednim trudnoćama. Takozvani 'razrjeđivači krvi' smanjuju rizik ponovljene smrti ploda u trudnoći i drugih komplikacija povezanih sa zgrušavanjem krvi tijekom trudnoće. One će trebati antikoagulanse i u drugim stanjima u kojima je povećan rizik od zgrušavanja krvi."
Obstet Gynecol 2013;122:641-657.