Biciklizam i prokrvljenost vanjskih spolnih organa
Zahvaljujući njemačkim kolegama - muškim ginekolozima, odnosno urolozima iz Kölna koji su svoja istraživanja objavili potkraj kolovoza, počela je potražnja za ženskim sjedalicama i od strane biciklista muškog spola.
Vožnja biciklom, pokazala su istraživanja, sigurno smanjuje protok krvi kroz arterije u području međice, što ima za posljedicu pad protoka krvi kroz vanjske genitalne organe.
Posljedica je smanjenje koncentracije kisika što izaziva obamrlost, ali i povećanu incidenciju erektilnih disfunkcija kod muškaraca.
Tako su ispitivanja pokazala da vožnja bicikla sa uskim muškim sjedalicama smanjuje oksigenaciju vanjskih spolnih organa u muškaraca za 70%. Korištenje ženskih sjedalica - širokih sjedalica podstavljenih spužvom, za razliku od ovoga smanjuju protok krvi za svega 22%.
Vožnja bicikla u stojećoj ili kosim pozicijama (specijalno konstruirani bicikli za kosi položaj) ne dovodi do promjene protoka krvi kroz vanjske spolne organe.
U zaključku urolozi preporučuju:
- Sjedalicu na biciklu postaviti horizontalno, odnosno vrh sjedalice nagnuti za 1 - 3 stupnja prema dolje.
- Prilikom vožnje noge ne bi smjele biti sasvim ispružene u trenutku kada se pedala nalazi na svojoj najdubljoj točki. Koljena bi tada trebala jos uvijek biti nešto savijena, tako da težina vozača ne pada samo na sjedalicu.
- Kod dugotrajnijih vožnji preporuča se mijenjati poziciju prilikom vožnje. Svakih desetak minuta iz sjedeće prijeći nekoliko minuta u stojeću poziciju, kako bi se protok krvi kroz međicu poboljšao.
- Usprkos velikoj ponudi anatomskih sjedalica, ženske sjedalice (široke podstavljene sjedalice) su bolji izbor čak i od uskih sjedalica sa fleksibilnim vrhom ili modela koji su izdubljeni u sredini.
- Osobito su navedenim problemima izloženi pretili biciklisti, kod kojih postoji dodatni rizik smanjenja protoka krvi kroz međicu koji je uvjetovan kompresijom arterijskog protoka. U ovakvim slučajevima opredijelite se za široke, dodatno podstavljene sjedalice.
Dtsch Med Wochenschr 2001; 126 (34-35): 939-943
Int J Sports Med 2001; 22 (6): 410-13
dr.Vesna Harni