Botoks poboljšava urinarnu inkontinenciju kod neurogene disfunkcije mjehura
Redovite injekcije onabotulinumtoksina A značajno su smanjile urinarnu inkontinenciju kod pacijenata s prekomjerno aktivnim neurogenim mjehurom tijekom 4 godine praćenja u longidtudinalnoj randomiziranoj studiji. Epizode inkontinencije su se smanjile s prosječno četiri dnevno na jednu ili manje nakon svakog tretmana, rekao je Dr. Eric Rovner na godišnjem sastanku Američkog urološkog društva. Svaki tretman je učinkovit kroz oko 9 mjeseci, a učinkovitost je ostala ista tijekom studije kroz 4 godine, rekao je Dr. Rovner sa Medicinskog sveučilišta u Južnoj Karolini, Charleston.
Oko 90% pacijenata je imalo najmanje 50% smanjenje broja epizoda inkontinencije i više od polovice je doživjelo potpuno zaustavljanje inkontinencije. Onabotulinumtoksin A (Botoks) je odobren 2011. godine za liječenje neurogene urinarne inkontinencije. Svaki tretman se sastojao od 20 injekcija koje su se davale cistoskopski. Dr Rovner je objavio analizu 227 pacijenata koji su završili 4 godine liječenja, 1 godinu placebo-kontrolirane studije, te 3 godine sa 200 jedinica onabotulinumtoksina A. Pacijenti su bili relativno mladi (središnja dob 45 godina); oko polovice su bili muškarci. Većina (53%) je imalo multiplu sklerozu. Ostatak je imao ozljedu kralježnične moždine koja je zahvatila funkciju mjehura. Pola su uzimali antikolinergične lijekove ali nije bilo odgovora na terapiju.
Većina bolesnika (71%) je već povremeno koristilo kateterizaciju. Unatoč tome, imali su prosječno četiri epizode inkontinencije svaki dan. Tijekom cijele 4 godine, onabotulinumtoksin A je bio povezan sa značajnim i dosljednim poboljšanjem inkontinencije, s prosječnim padom do 3,8 epizoda na dan svake godine. Svake godine je oko 90% doživjelo poboljšanje barem od 50%. Oko pola je imalo potpuni prestanak inkontinencije tijekom razdoblja. Infekcije mokraćnog sustava su se javile u 20% bolesnika u 1. i 2. godini, te u 18% u 3. i 4. godini, što nije bila značajna razlika. Urinarna retencija je bila najveća u 1. godini (12%), a pala je na 2% u 3. i 4. godini.
De novo kateterizacija je bilo u prvoj godini 39%. U drugoj godini je stopa de novo kateterizacije bila 11%. U 3. godini je bilo 8%, a u 4. godini nije bilo novih kateterizacija. Te promjene nisu bile samo statistički značajne nego i klinički važne, rekao je dr Rovner. Na kraju su sudionici ispunili upitnik o Inkontinenciji i kvaliteti života (I-QOL), te su izrazili srednje povećanje više od 30 bodova u odnosu na svaku godinu studije. Promjena od 11 bodova se obično smatra klinički značajna, rekao je i dodao:"Ovo je bila stvarno velika promjena za te pacijente."
Poliklinika Harni