Crveno meso i rak dojke
Konzumiranje crvenog mesa povisuje rizik pojavnosti hormonski ovisnog raka dojke u premenopauzalnih žena, rezultat je prospektivnog ispitivanja objavljenog u znanstvenom časopisu Archives of Internal Medicine, izdanje za mjesec studeni 2006. godine.
Pojavnost hormonski ovisnog raka dojke u stalnom porastu je u USA, posebice u skupini žena srednje dobi. Pojavnost estrogen receptor pozitivnih oblika raka dojke porasla je s 65.2 / 100.000 žena godišnje u 1992. godini na 75.1 / 100.000 žena godišnje u 1998. godini u dobnoj skupini između 40 - 49 godina. Neki sastojci iz crvenog mesa, kao što su heterociklički amini koji nastaju pri pečenju mesa, željezo u obliku hema, kao i ostatci egzogenih hormona mogu utjecati na nastanak raka dojke preko aktivacije hormonskih receptora, pretpostavljaju istraživači.
"Povezanost između konzumiranja crvenog mesa i pojave raka dojke je nejasna, a većina ispitivanja se bavila odnosom između prehrane i raka dojke u srednjim godinama ili kasnije", navode američki znanstvenici iz Channing Laboratory, Department of Medicine, Brigham and Women's Hospital i Harvard Medical School, Boston, Massachusetts. "Premda se tumori dojke klinički i biokemijski razlikuju prema prisutnosti hormonskih receptora, tek je manji broj epidemioloških ispitivanja o utjecaju prehrane ove podatke uzimao u obzir."
Odnos između konzumiranja crvenog mesa i pojavnosti raka dojke praćen je u skupini žena starosne dobi između 26 i 46 godina, obuhvaćenih studijom "Nurses' Health Study II". Upitnik o načinu prehranu popunjavan je u više navrata, svake 4 godine i to tijekom 1991., 1995. i 1999. godine i potom 2003. godine, kada je bilježena i pojavnost raka dojke temeljem izjave ispitanice, kao i patohistološkog nalaza.
Ispitivanjem je bilo obuhvaćeno 90.659 premenopauzalnih žena tijekom perioda praćenja od 12 godina, te je dijagnosticirano 1.021 slučaj invazivnog raka dojke. Povećani unos crvenog mesa u prehrani bio je statistički znakovito povezan s povišenim rizikom hormonski ovisnog: estrogen-receptor i progesteron-receptor pozitivnog ER+/PR+ raka dojke (512 slučajeva), ali ne i s povišenim rizikom za hormonski neovisne tipove raka dojke: estrogen-receptor i progesteron receptor negativni ER-/PR- tipovi raka dojke (167 slučajeva).
Žene koje su konzumirale više od tri obroka mesa tjedno imale su viši relativni rizik pojave hormonski ovisnog raka dojke u odnosu na žene koje su jele 3 ili manje obroka mesa tjedno. Relativni rizik bio je 14% veći ako je broj mesnih obroka iznosio 3 - 5 tjedno i 42% veći za više od 5 obroka mesa tjedno. Relativni rizik je bio 20% veći ako je broj mesnih obroka iznosio 1 - 1.5 na dan i 97% veći ako je broj dnevnih mesnih obroka prelazio 1.5 obroka.
Povišeni unos crvenog mesa različitog podrijetla je također bio povezan s povećanim rizikom pojavnosti ER+/PR+ tipova raka dojke. Relativni rizik pojavnosti ER-/PR- tipova raka dojke nije bio statistički znakovito povišen pri različitim dnevnim i tjednim unosima crvenog mesa.
"Povećano konzumiranje crvenog mesa može predstavljati rizični čimbenik za pojavnost hormonski ovisnog (ER+/PR+) raka dojke u skupini premenopauzalnih žena", navode autori. "Obzirom na povezanost hormonskih rizičnih čimbenika s pojavnosti hormonski ovisnih tipova raka dojke, konzumiranje crvenog mesa vjerojatno povisuje ovaj rizik hormonskim putem.... Pečeno i na drugi način pripremljeno crveno meso predstavlja izvor kancerogena, kao što su heterociklički amini, N-nitrozo-sastojci i policiklički aromatički hidrokarbonati, za koje je poznato da povisuju rizik pojavnosti tumora dojke u životinja, a za koje se pretpostavlja da povisuju i rizik nastanka raka dojke."
Ograničenja ispitivanja uključuju nedostatak podataka o načinu pripreme crvenog mesa, kao i moguće pogreške u točnoj procjeni načina prehrane.
"Kako većinu rizičnih čimbenika nastanka raka dojke nije moguće mijenjati, ovi rezultati imaju potencijalan utjecaj na javno zdravstvo u smislu prevencije raka dojke i trebalo bi ih detaljnije istražiti", zaključuju autori.
Arch Intern Med. 2006;166:2253-2259.
dr. Vesna Harni