Debljanje u odrasloj dobi i rak dojke
Dobitak na težini tijekom odrasle dobi povezan je s povišenim rizikom nastanka postmenopauzalnog raka dojke u žena koje ne koriste hormonsko nadomjesno liječenje, rezultati su "AARP istraživanja" - istraživanja američkog udruženja umirovljenih osoba provedenog od strane National Institutes of Health-American Association of Retired Persons (AARP) Diet and Health, objavljenog u znanstvenom časopisu Archives of Internal Medicine.
Prekomjerna tjelesna težina i pretilost spadaju u rizične čimbenike nastanka postmenopauzalnog raka dojke, ali su utjecaj i uloga životne dobi u kojoj dolazi do debljanja na rizik nastanka raka dojke nejasni", navode američki znanstvenici iz Nacionalnog udruženja za istraživanje raka, kao i Nacionalnog udruženja za zdravlje u Bethesdi, Maryland.
"Povezanost debljine i dobitka na težini u odrasloj dobi s rizikom nastanka postmenopauzalnog raka dojke jače je izražena u žena koje nisu koristile hormonsko nadomjesno liječenje. Malo je poznato u kojoj mjeri hormonalni i reprodukcijski čimbenici koji ukazuju na ranu ekspoziciju ženskim spolnim hormonima, kao što je rano javljanje prve menstruacije, modificiraju odnos između pretilosti, promjene tjelesne težine i rizika raka dojke.
Američki znanstvenici su prospektivno određivali indeks tjelesne mase ("body mass index - BMI") i vršili druga antropomorfološka mjerenja kod 99.039 postmenopauzalne žene u starosnoj dobi od 18, 35, i 50 godina, kao i u aktualnoj starosnoj dobi, te su pratili promjene tjelesne težine tijekom ova 4 razdoblja, i uspoređivali podatke s pojavnosti raka dojke u postmenopauzalnom razdoblju. Godine 1996. antropološka mjerenja su ispitanice poduzimale samostalno. Tijekom 2000. godine registrirano je ukupno 2.111 slučajeva raka dojke.
Aktualne vrijednosti indeksa tjelesne mase, kao i njegove vrijednosti u dobi od 35 i 50 godina, te odnos između opsega struka i bokova bili su statistički značajno povezani s porastom rizika raka dojke, poglavito u žena koje nisu koristile hormonsko nadomjesno liječenje- HNL.
U ispitanica koje nisu koristile HNL, ali ne i u žena koje su u vrijeme istraživanja koristile HNL, najznačajniji su bili dobitak na tjelesnoj težini između aktualne dobi i dobi od 18 godina, potom dobitak na težini između 18. - 35. godine, kao i između aktualne dobi i dobi od 50 godina. Pri tome je relativni rizik rastao 215% u slučaju porasta tjelesne težine od 50 kg između 18. godine i aktualne težine.
Rizik pojavnosti postmenopauzalnog raka dojke bio je značajnije povezan ukoliko je dobitak na težini u odrasloj dobi pratilo i rano nastupanje prve mjesečnice. Tako se rizik učetverostručavao ako se prva mjesečnica javila u dobi između 11-12 godina u odnosu na žene kod kojih se mjesečnice javljala nakon 15 godine.
Kod ispitanica koje nisu koristile hormonsku nadomjestnu terapiju, korelacija s BMI i promjenom tjelesne težine u odrasloj dobi bila je značajnije povezana s težim stupnjem bolesti i češćom pojavom karcinoma koji su bili hormonski ovisni.
"Dobitak na tjelesnoj težini u odrasloj dobi povezan je povišenim rizikom javljanja postmenopauzalnog raka dojke u žena koje ne koriste hormonsko nadomjesno liječenje", navode autori. "Obzirom da dobitak na tjelesnoj težini tijekom odrasle dobi u najvećoj mjeri zrcali jednostavno deponiranje masnog tkiva a ne dobitak mišićne mase, ovaj dobitak na težini predstavlja potencijalno metaboličke promjene ovisne o starosnoj dobi koje bi mogle biti značajne u razvitku raka dojke".
"Žene s prekomjernom težinom, kao i pretile žene imaju veći rizik nastanka agresivnijih tipova raka dojke, što je povezano s lošijom prognozom", zaključuju autori. "Ovi rezultati morali bi potaknuti i javno-zdravstvene ustanove na pružanje podrške u održanju tjelesne težine u normalnim granicama tijekom odrasle dobi kao važan čimbenik u prevenciji raka dojke".
Arch Intern Med. 2007;167:2091-2102.
dr. Vesna Harni