Debljenje između trudnoća povećava rizik fetalne smrti
Majčino debljanje između trudnoća povećava rizik za mrtvorođenost i smrt djeteta tijekom prve godine života, pokazuju rezultati nacionalne kohortne studije objavljene u časopisu Lancet. "Naši rezultati bi mogli imati značajne javnozdravstvene implikacije", napisali su Dr. Sven Cnattingius iz Odjela za medicinu Sveučilišne bolnice Karolinska, Karolinska Institut u Stockholmu, Švedska, i Dr. Eduardo Villamor iz Odjela za epidemiologiju Sveučilišta u Michiganu, Škola narodnog zdravlja, Ann Arbor. "15% žena je dobilo 2 do manje od 4 [indeks tjelesne mase (BMI)] jedinice između trudnoća (odgovara 6-11 kg kod žena prosječne visine), a 6% je dobilo najmanje 4 BMI jedinica. Takvo dobivanje na težini poveća rizik za mrtvorođenče za 30-50%, bez obzira na težinu u prvoj trudnoći.
"Isto povećanje težine će povećati rizik od smrtnosti dojenčadi za 27% i 60% kod potomaka žena sa zdravom težinom u prvoj trudnoći. Isto tako smo kod žena s prekomjernom težinom otkrili da je smanjenje težine više od 2 BMI jedinice (odgovara najmanje 6 kg) bilo povezano s oko 50% manjim rizikom od neonatalnog mortaliteta", izvjestili su. Prekomjerna tjelesna težina i pretilost su rastući problemi u svijetu te, zbog toga što su povezani s komplikacijama u trudnoći, mogu utjecati na zdravlje dojenčadi. Majčino debljanje između dviju trudnoća je povezano s komplikacijama kao što su preeklampsija, gestacijski dijabetes i prijevremeni porođaj ili mrtvorođenost. Ova veza je izraženija kod žena sa normalnom težinom kod prve trudnoće nego kod onih koje imaju prekomjernu težinu ili su pretile.
Iako majčino debljanje između trudnoća također povećava rizik za smrtnost dojenčadi, osobito u neonatalnom razdoblju, nedostaju podaci o učinku promjena težine prije trudnoće na smrtnost novorođenčadi. Dr. Cnattingius i Dr. Villamor su stoga odlučili istražiti je li promjena težine između prve i druge trudnoće utječe na rizik za mrtvorođenost i smrtnost dojenčadi kod drugorođenog potomka. Istraživači su napravili populacijsku kohortnu studiju na temelju podataka iz švedskog medicinskog registra rođenih. Analizirali su podatke od 456,711 žena koje su rodile svoje prvo i drugo dijete u razdoblju između 1992. i 2012. godine za procjenu rizika za mrtvorođenče (smrt fetusa sa 28 tjedana ili kasnije) i smrtnost dojenčadi (smrti unutar prve godine života) u odnosu na promjenu majčinog BMI između prve i druge trudnoće.
Među sudionicama, 13,1% je smanjilo svoju težinu za najmanje 1 BMI jedinicu između trudnoća, 45,9% je zadržalo stabilnu težinu (promjena BMI između -1 i <1 jedinica), a 41,1% je dobilo najmanje 1 BMI jedinicu. U usporedbi sa ženama čiji je BMI ostao stabilan između trudnoća, prilagođeni relativni rizik (RRS) za one koje su dobile najmanje 4 BMI jedinice je bio 1,55 za mrtvorođenost i 1,29 za smrtnost dojenčadi. Rizik za mrtvorođenost se linearno povećavao s rastom BMI između trudnoća. Žene koje su dosta povisile tjelesnu težinu (≥4 BMI jedinica) su imale više od 50% veći rizik za mrtvorođenost u drugoj trudnoći u usporedbi s onima čiji je BMI ostao stabilan.
Rizik za smrtnosti dojenčadi u drugoj trudnoći se povećao u slučajevima u kojima su majke počele s normalnom težinom tijekom prve trudnoće (<25 kg / m²), ali su naknadno povećale težinu između trudnoća. Rizik smrtnosti dojenčadi je bio veći u slučajevima kada su žene dobile od 2 do manje od 4 BMI jedinica (RR, 1.27) ili 4 BMI jedinica ili više (RR, 1.60).
Iako je rizik za neonatalni mortalitet također povećan linearno s debljanjem, "samo veliko dobivanje na težini (≥4 BMI jedinica) je povećalo rizik od poslijeporođajne smrtnosti (RR 1,61)", rekli su autori.
Nasuprot tome, debljanje između trudnoća nije imalo utjecaja na rizik smrtnosti dojenčadi u slučajevima u kojima su žene bile pretile tijekom prve trudnoće. Osim toga, kod žena s prekomjernom težinom (BMI ≥ 25 kg / m²), majčino mršavljenje više od 2 BMI jedinica između trudnoća je smanjilo vjerojatnost neonatalne smrti (RR 0.49); Međutim, "isti gubitak težine kod žena normalne težine je povezan s povećanim rizikom smrtnosti dojenčadi (RR 1,57)." "U ovoj populaciji na temelju kohortnog istraživanja smo imali dovoljno statističke jačine da pokažemo povezanost doza-odgovora između debljanja u intervalu između trudnoća i rizika mrtvorođenosti, kod potomaka žena sa zdravom težinom i kod pretilih žena," navode autori. "Ovi rezultati potvrđuju prethodne nalaze da debljanje između trudnoća povećava rizik mrtvorođenosti." Zaključili su: "Naši rezultati pokazuju da je potrebno spriječiti debljanje prije trudnoće kod zdravih i pretilih žena i da treba promicati mršavljenje kod žena s prekomjernom težinom."
U popratnom komentaru, Dr. Lesley M. McCowan i Dr. Christopher J. McKinlay, oboje sa Sveučilišta u Aucklandu, Novi Zeland, i Dr.Lucilli Poston iz King's College London and Kings Health Partners, London, Velika Britanija su napisali: "Stope mrtvorođenosti u razvijenim zemljama su tragično visoke. Ciljevi smanjenja smrtnosti mrtvorođenosti propisani Milenijskim razvojnim ciljevima također nisu realizirani, a poboljšanje smrtnosti dojenčadi je dosegao plato." Ukazali su na to da bi bolje razumijevanje o tome zašto su neke žene, ali ne i druge, ponovno dosegle težinu prije porođaja moglo olakšati razvoj korisnih strategija za sprečavanje debljanja između trudnoća. Kao posljedica toga, naglasili su potrebu za učinkovitim fiskalnim i javnozdravstvenim strategijama za širenje svijesti o prednosti zdrave prehrane i tjelesne aktivnosti kod mladih ljudi. "S druge strane će to poboljšanje smanjiti pretilost i prekomjerno debljanje kod trudnica, ublažili poslijeporođajno zadržavanje tjelesne težine, te potencijalno smanjiti mrtvorođenost i smrtnost dojenčeta", zaključili su.
Lancet. Objavljeno 2015.
Poliklinika Harni