Ekstremno niska porođajna težina i kronične bolesti
Novorođenčad ekstremno niske porođajne težine (< 1.000 g) ima povišeni rizik obolijevanja od kroničnih bolesti kao što je astma, rezultat je prospektivnog ispitivanja objavljenog u znanstvenom časopisu British Medical Journal.
Američki znanstvenici iz Clevelanda (Rainbow Babies and Children's Hospital) ispitivali su zdravstvene podatke osmogodišnjaka, rođenih s ekstremno niskom porođajnom težinom.
344 takva novorođenčeta su hospitalizirana na neonatološkoj intenzivnoj jedinici, a 219 ih je preživjelo do dobi od osam godina između 1992. - 1995. godine. Njihovo zdravstveno stanje je uspoređivano s zdravstvenim stanjem 176 djece rođene s normalnom tjelesnom težinom u sličnim socio-demografskim uvjetima.
Nakon usporedbe podataka, zaključeno je da djeca s ekstremno niskom porođajnom težinom imaju tri puta viši rizik obolijevanja od kroničnih bolesti u odnosu na djecu rođenu s normalnom težinom (64% vs 20%).
Djeca ekstremno niske porođajne težine dva puta češće su imala poteškoće u razvoju, te su češće obolijevali od akutnih bolesti u odnosu na kontrolnu skupinu. Razlike su ostale statistički značajne i nakon izuzeća 36 djece s neuro-senzornim oštećenjima.
Kronične bolesti koje su se češće javljale kod ove djece su: astma, cerebralna paraliza i vid slabiji od 20/200, potom intelektualni deficit (IQ 85), lošije učenje, slabije motoričke vještine i poremećaj u socijalnoj prilagodbi.
Napredak perinatologije tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, kao i upotreba surfaktanta i kortikosteroida u indukciji sazrijevanja pluća kod prijetećeg prijevremenog porođaja, rezultirali su dramatičnim poboljšanjem preživljavanja nedonoščadi ekstremno niske porođajne težine. U to vrijeme nije bilo podataka o kasnijem funkcioniranju ove djece, osobito u školskoj dobi.
Autori ispitivanja naglašavaju da njihovi rezultati pokazuju vrlo visoki rizik obolijevanja od kroničnih bolesti u novorođenčadi ekstremno niske porođajne težine, te zaključuju da ova djeca trebaju izdvojenu skrb i njegu.
Poboljšanje prevencije i rana intervencija kod ove djece uključuju planiranje njihovog dugoročnog zdravstvenog stanja i edukacije. Djeca ekstremno niske porođajne težine čine manje od 1% rođenih, pa društveni učinak zasebnog praćenja nije velik, ali je ogroman za njihove obitelji.
BMJ 2005; 331: 180
dr. Vesna Harni