Enoksaparin pomaže nekim ženama s vulvodinijom
U žena s teškom lokaliziranom provociranom vulvodinijom, enoksaparin je u smanjivanju boli puno korisniji od placeba, izvijestili su izraelski istraživači.
U rujanskom broju časopisa Obstetrics & Gynecology, objasnili su zašto su ispitivali djelovanje antikoagulansa u ovom poremećaju. U žena s provociranom lokaliziranom vulvodinijom zamijetili su neuroproliferaciju (bujanje živaca) i prodiranje živčanih vlakna u tkivo predvorja rodnice (vestibuluma). U tim uzorcima otkrili su i povećanu aktivnost enzima heparinaze te posumnjali da je uključen u propadanje vestibularne strome i da tako omogućuje penetraciju živčanih vlakana. Budući da je enoksaparin moćni inhibitor aktivnosti heparinaze, bilo je razumno iskušati njegovo djelovanje.
Dr. Jacob Bornstein iz Western Galilee Hospital, glavni autor studije, rekao je: „ Mnoge žene koje pate od bolnosti tijekom spolnog odnosa, nemaju postavljenu dijagnozu i ne liječe se, bilo zbog slabe svijesti liječnika o tome problemu, bilo zbog svoga straha od kirurškog zahvata.
Kirurška korekcija (vestibulektomija/perineoplastika) danas je liječenje s najvećom stopom uspješnosti. Uspješnost liječenja varira od 13-67% za medikamentnu terapiju, 61-94% za kirurški zahvat i 35-83% za psihoterapiju (bihejvioralni pristup).
U ovom istraživanju, 40 žena s teškom lokaliziranom provociranom vulvodinijom podijeljeno je slučajnim uzorkovanjem na skupinu koja je sama tijekom 90 dana primjenjivala supkutano 40 mg enoksaparina (u Hrvatskoj pod imenom Clexane) i na skupinu koja je primjenjivala fiziološku otopinu. Na kraju terapije i tri mjeseca po prestanku terapije, skupina žena liječena enoksaparinom pokazivala je veće smanjenje osjetljivosti vestibuluma ( 29.6% naprema 11.2%).
Također, značajno više žena u liječenoj skupini imalo je smanjenje bolnosti veće od 20% (75% naprema 27.8). Sveukupno, 47.4% u skupini s enoksaparinom prijavilo je smanjenje bolnosti tijekom spolnog odnosa u usporedbi sa svega 25% žena u placebo (kontrolnoj) skupini. Na kraju studije, sedam žena u enoksaparinskoj skupini i tri žene u placebo skupini imale su potpuni nestanak bolnosti tijekom odnosa.
Biopsije su bile učinjene prije liječenja i nakon njega i pokazale su da je smanjenje bolnosti koreliralo sa smanjenjem prisutnosti intraepitelnih slobodnih živčanih završetaka u enoksaparinskoj skupini, ali ne i u kontrolnoj skupini. Međutim, liječenje je pomalo neugodno. "Ova terapija zahtijeva od pacijentice da si sama daje injekcije, može dovesti i do stvaranja modrica i krvarenja, a ni cijena nije zanemariva", rekli su istraživači.
Stopa odgovora ne može se poreći i ako se liječenje primijeni na samo 20% žena s lokaliziranom provociranom vulvodinijom te ukoliko pomogne toj skupini žena, moglo bi biti dragocjeno. Dr. Bornstein koji je i predsjednik Međunarodnog udruženja za proučavanje vulvovaginalnih bolesti, dodao je kako očekuje prikaz rezultata više studija liječenja enoksaparinom na svjetskom kongresu u listopadu 2013.
Obstet Gynecol 2012; 120:565-572