Gestageni smanjuju rizik raka endometrija
Žene s kompleksnom ili atipičnom endometrijskom hiperplazijom koje su uzimale gestagensku terapiju, imaju tri do pet puta manji rizik nastanka raka endometrija. Rizik histerektomije također je smanjen, objavljeno je u znanstvenom časopisu Obstetrics & Gynecology.
″Poznati rizični čimbenici za nastanak endometrijske hiperplazije vezuju se za relativni višak estrogena u odnosu na gestagene, što je i razlog primjene gestagena u liječenju endometrijske hiperplazije,″ navode američki znanstvenici iz 'Fred Hutchinson Cancer Research Center', Seattle, Washington. ″Podatci koji bi dali informacije kliničarima i pacijentima o dugoročnom utjecaju gestagenske terapije na endometrijsku hiperplaziju su ograničeni, osobito kad je u pitanju atipična hiperplazija.″
Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti pojavnost endometrijskog karcinoma i učestalost histerektomije u pacijentica kod kojih je dijagnosticirana kompleksna i/ili atipična endometrijska hiperplazija, koje su prethodno uzimale ili nisu uzimale gestagensku terapiju.
Retrospektivna kohortna studija obuhvatila je 1,201 pacijenticu s kompleksnom hiperplazijom i 242 pacijentice s atipičnom hiperplazijom, koje su dijagnosticirane u razdoblju između 1. siječnja 1985. i 1. travnja 2005. godine. Pacijentice, starosne dobi između 18 i 88 godina, praćene su od trenutka postavljanja dijagnoze hiperplazije do pojave endometrijskog karcinoma ili histerektomije, odnosno obadvije varijante, sve do 30. rujna 2005. godine. Niti jedna od pacijentica ranije nije imala dijagnozu endometrijskog karcinoma i kod svih pacijentica je maternica bila intaktna. Ispitanice koje su koristile samo estrogensku terapiju u razdoblju duljem od 6 mjeseci, isključene su iz analize.
Razdoblje praćenja u prosjeku je iznosilo 5.3 godine (između 8 tjedana i 20.8 godina). Tijekom praćenja, kod 35 pacijentica s kompleksnom hiperplazijom i 36 pacijentica s atipičnom hiperplazijom, dijagnosticiran je endometrijski karcinom. Pored toga je kod 216 pacijentica s kompleksnom endometrijskom hiperplazijom i 107 pacijentica s atipičnom endometrijskom hiperplazijom učinjena histerektomija.
Rezultati istraživanja potvrđuju visoki rizik nastanka endometrijskog karcinoma na temelju kompleksne i/ili atipične hiperplazije. Kod ispitanica s kompleksnom hiperplazijom koje su uzimale gestagensku terapija procijenjena je pojavnost endometrijskog karcinoma od 3.6/1,000 ženskih godina, pri čemu jedna ženska godina broji 12 menstruacijskih ciklusa. Isti rizik za ispitanice s atipičnom hiperplazijom iznosio je 20.5/1,000 ženskih godina.
U skupini ispitanica koje nisu koristile gestagensku terapiju, pojavnost endometrijskog karcinoma na temelju kompleksne hiperplazije procijenjena je na 10.8/1,000 ženskih godina, dok je pojavnost endometrijskog karcinoma na temelju atipične hiperplazije iznosila 101.4/1,000 ženskih godina.
Učestalost 'histerektomije' – operativnog odstranjenja maternice, iznosila je kod ispitanica koje se koristile gestagensku terapiju 23.3/1,000 ženskih godina ako je razlog uzimanja gestagena bio kompleksna hiperplazija i 61.4/1,000 ženskih godina ako se radilo o atipičnoj hiperplaziji. U skupini ispitanica koje nisu koristile gestagensku terapiju, učestalost histerektomije je kod kompleksne hiperplazije iznosila 55.1/1,000 ženskih godina i kod atipične hiperplazije 297.3/1,000 ženskih godina.
Kod 30 od 71 pacijentice kod kojih je dijagnosticiran endometrijski karcinom, bolest je dijagnosticirana osam tjedana do jedne godine nakon postavljanja dijagnoze endometrijske hiperplazije. Gotovo tri četvrtine ovih pacijentica (73.3%) imale su atipičnu endometrijsku hiperplaziju. Ovi rezultati ukazuju na mogućnost konkomitantnog postojanja endometrijskog karcinoma već u vrijeme endometrijske biopsije, navode autori istraživanja.
U skupini pacijentica s endometrijskim karcinomom dijagnosticiranim godinu ili više dana nakon postavljanja dijagnoze hiperplazije, kod 65.9% pacijentica bila je postavljenja dijagnoza kompleksne endometrijske hiperplazije.
U ograničenja studije, autori ubrajaju nemogućnost kontrole nemjerljivih čimbenika koji su mogli utjecati na odluku o izboru gestagenske terapije, a koji utječu na pojavnost karcinoma i odabir histerektomije. Pored toga, nije bilo moguće kontrolirati na koji način je uziman uzorak endometrija za histološku dijagnozu. Autori navode u dodatku, da je kod brojnih ispitanica bilo nemoguće utvrditi puni utjecaj gestagenske terapije na nastanak i progresiju endometrijskog karcinoma osobito kod žena s atipičnom hiperplazijom, jer nije bila poznata doza, trajanje, niti vrsta gestagena.
Autori također navode da je odluka o gestagenskoj terapiji ili histerektomiji u velikoj mjeri ovisila o procjeni rizika nastanka invazivnog karcinoma na temelju histološki postavljene dijagnoze endometrijske hiperplazije.
″Naši rezultati ukazuju da je u skupini pacijentica s dijagnosticiranom kompleksnom ili atipičnom hiperplazijom koje se nisu željele odlučiti za histerektomiju, uporaba gestagenske terapije u probnom trajanju od tri mjeseca relativno sigurna glede povrata bolesti pri čemu odabir ove terapije ne može potpuno isključiti rizik pojave endometrijskog karcinoma.″
Pitanje trebaju li pacijentice s endometrijskom hiperplazijom nastaviti s kontinuiranom primjenom gestagena tijekom narednih godina, ″ostaje i dalje bez jednoznačnog odgovora,″ navode autori.
Obstet Gynecol. 2010;116:365-373
dr. Vesna Harni