Datum zadnje izmjene: 23. 01. 2020.

Rezultati novog istraživanja ukazuju na to da ginekolozi i porodničari ne pitaju dovoljno pacijentice o spolnim navikama i spolnosti. Ako bi postavili više pitanja, uključujući pitanje o seksualnoj disfunkciji i seksualnom zadovoljstvu, mogli bi dobiti više saznanja o sveukupnom zdravlju žene i vjerojatno razotkriti prikrivene zdravstvene poremećaje, kaže se u novom izvješću Janelle N. Sobecki sa Sveučilišta Chicago u Illinoisu. Izvješće je objavljeno on-line 22.3.2012., a u tiskanom izdanju bit će objavljeno u svibanjskom broju časopisa Journal of Sexual Medicine.

Izvješće je saželo rezultate nacionalnog istraživanja o komunikaciji liječnik-pacijent po pitanjima spolnosti, a otkrilo da većina ginekologa/porodničara postavlja općenita pitanja o spolnoj aktivnosti, premalo pitajući o seksualnim problemima, spolnom zadovoljstvu i spolnoj orijentaciji.

"Radeći kao ginekologinja, mnoge su mi pacijentice rekle da sam prvi liječnik koji s njima razgovara o seksualnim problemima", kaže Stacy Tessler Lindau, jedna od autorica istraživanja i izvanredna profesorica opstetricije i ginekologije na Pritzker School of Medicine Sveučilišta Chicago.

Oko trećina žena mlađe i srednje dobi i polovina starijih žena imaju neku vrstu problema kao što su bol tijekom odnosa, manjak zadovoljstva i smanjena želja za spolnim odnosom.

"Mnoge žene pate potiho", kaže dr. Lindau. "Pacijentice se suzdržavaju od razgovora o spolnim teškoćama zbog straha da će im se liječnik podsmjehnuti ili prijeći preko njihovih problema. Liječnici trebaju započeti razgovor."

U istraživanju o tome kako razgovaraju sa svojim pacijenticama o seksu, sudjelovalo je 1154 ginekologa/porodničara, između listopada 2008. i siječnja 2009. godine. Liječnici su odgovarali na pitanja razgovaraju li ili ne, o spolnim aktivnostima pacijentice, spolnoj orijentaciji i zadovoljstvu seksom, seksualnim problemima ili poremećajima, kao i jesu li otkrili pacijentici da osuđuju ili ne odobravaju njezinu spolnu aktivnost.

Rezultati su pokazali da 63% liječnika tek uzgred pita o spolnoj aktivnosti, ali svega 40% pita ženu o spolnim problemima, 28.5% o spolnom zadovoljstvu, 27.7% o seksualnoj orijentaciji/identitetu, a 13.8% o zadovoljstvu seksualnom aktivnošću (1 od 10 liječnika nikada ne postavlja takva pitanja!).

Istraživanje je pokazalo da su ginekologinje u usporedbi s ginekolozima, sklonije razgovarati o seksualnoj aktivnosti, orijentaciji i identitetu sa svojim pacijenticama. Također, ginekolozi su češće od porodničara skloni tražiti seksualne poremećaje.

Porodničari/ginekolozi stariji od 60 godina rjeđe razgovaraju o spolnoj orijentaciji ili identitetu nego njihovi mlađi kolege (11% naspram 32% u dobi do 45 godina i 28% u dobi 46-59 godina). Ginekolozi značajno više od općih ginekologa/porodničara i samih porodničara pitaju žene o spolnoj aktivnosti (71% naspram 59% i 57%) i seksualnim problemima i poremećajima (46% naspram 37% i 33%).

Trećina liječnika pita pacijentice o njihovoj spolnoj orijentaciji. "Predmnijevajući da je žena heteroseksualna, možemo pogrešno protumačiti simptome i postaviti pogrešnu dijagnozu ne-heteroseksualnim pacijenticama", napisali su autori.

"Jedno od objašnjenja je nedovoljna edukacija liječnika o dijagnostici i liječenju seksualnih problema u žena. Kao i pacijentice, liječnici se mogu brinuti da će postavljajući takva pitanja dovesti pacijenticu u neugodan položaj, ali prigodno je da ginekolog/porodničar započne razgovor o ovim temama", napisala je dr. Sobecki.

Spolna disfunkcija dovodi do otuđenja partnera i uzrokuje osjećaj krivnje i stida, kao i osjećaj izoliranosti. Ukoliko liječnik ne pita, žene često ne znaju kako započeti razgovor.

Međutim, razgovor s liječnikom je iznimno važan kako bi se otkrili zdravstveni problemi. Pojedine spolno prenosive bolesti, manjak spolnog zadovoljstva i želje za seksom ne iskazuju se vanjskim tjelesnim znakovima, čime komunikacija liječnik-pacijent postaje iznimno važna za otkriće problema.

S druge strane, neki lijekovi kao što su oni koji se propisuju za liječenje raka dojke, smanjuju libido. Dr. Lindau koja pomaže oboljelima od raka da zadrže i ostvare spolnu funkciju, osobito je zabrinuta za mlađe žene koje koriste lijekove kakvi su inhibitori aromataze i tamoksifen, koji utječu na razinu estrogena i smanjuju rizik raka dojke.

"Žene se ne savjetuje o mogućim utjecajima ovih lijekova na spolnu funkciju, a mi imamo premalo podataka da bismo ih savjetovali na odgovarajući način. Muškarci s rakom prostate pri odlučivanju o načinu liječenja, redovito dobiju informaciju kako liječenje raka prostate može utjecati na njihovu spolnu funkciju", objasnila je.

Ograničenje studije odnosi se na mogućnost da su liječnici, dajući odgovore, precijenili svoj način uzimanja anamneze i podcijenili koliko često su izrazili neslaganje s nekim seksualnim običajima pacijentice.

Autori ističu da bi nastavak istraživanja išao u smjeru izravnog promatranja odnosa liječnik-pacijent, kako bi se mogao bolje procijeniti i unaprijediti rad liječnika.

U međuvremenu, dr. Lindau potiče žene da učine i same prvi korak i odškrinu vrata za razgovor. "Ukoliko čekate da liječnik započne razgovor, možda to nećete nikada dočekati. Razgovor je ključ svega."

J Sex Med; objavljeno on-line 22.3.2012.

:: dr. Đurđa Žigmundovac Klaić :: Poliklinika Harni :: 1.4.2012.

  Novosti - Sve