Zašto žene s RA ili SLE imaju manje djece
Više od polovine žena s reumatoidnim artritisom (RA) ili sistemskim lupusom eritematodesom (SLE) ima manje djece no što su prvobitno planirale, kaže se u istraživanju objavljenom u online izdanju znanstvenog časopisa Arthritis Care and Research.
Čimbenici koji tome pridonose su veća stopa infertiliteta u žena s RA, više spontanih pobačaja kod žena sa SLE, zabrinutost za zdravlje djece, vlastitu budućnost i prenošenje bolesti na potomstvo.
Megan E. B. Clowse s kolegama iz Medicinskog Centra u Nebraski, Omaha, provela je istraživanje s ciljem određivanja utjecaja smanjenog fertiliteta, spontanih pobačaja i osobnog izbora na veličinu obitelji u žena oboljelih od RA ili SLE. U longitudinalnoj opservacijskoj studiji sudjelovalo je 1017 žena čiji su podaci dobiveni iz Nacionalne baze podataka reumatoloških bolesti.
Na upitnik o reproduktivnom zdravlju odgovorilo je 578 žena s RA i 114 sa SLE. Podijeljene su u one koje su u doba pojave simptoma bolesti imale manje djece od željenog broja, a željele su imati još djece (grupa A), one koje su u doba pojave simptoma bolesti imale onoliko djece koliko su planirale (grupa B) i one koje u doba dijagnoze bolesti više nisu bile zainteresirane imati djecu (grupa C-uključila je 60% anketiranih).
Istraživači su otkrili da 55% žena s RA i 64% žena sa SLE ima manje djece nego što su isprva planirale, a da se razlozi za to razlikuju između ovih skupina.
Neplodnost je bila glavni razlog zašto žene s RA imaju manje djece nego što su planirale, a stopa infertiliteta od 42% bila je 1.5 puta veća u toj podskupini nego u žena s RA koje su imale onoliko djece koliko su planirale. Stopa pobačaja bila je slična u obje grupe. Kod žena s dijagnosticiranim RA u reprodukcijsko doba, stopa infertiliteta bila je veća nego u onih u kojih je bolest dijagnosticirana nakon što su ostvarile majčinstvo.
"Gotovo trećina žena s dijagnosticiranim RA postalo je neplodno prije nego su ostvarile svoju reprodukcijsku ulogu i to zahtijeva nastavak istraživanja utjecaja lijekova za RA na plodnost".
Stopa spontanih pobačaja bila je triput veća kod žena sa SLE, koje su imale manje djece nego što su planirale u usporedbi s onima koje su imale planirani broj djece. Nije bilo značajnog povećanja neplodnosti kod žena sa SLE.
Autori navode: "U obje skupine (RA i SLE), većina žena koje su razvile simptome bolesti prije nego su ostvarile obitelj željene veličine, naposljetku je imalo manje djece nego što je isprva planiralo."
Među ženama s RA u grupi A, skoro 60% nije navelo neplodnost, ali su ipak imale značajno manje djece nego žene iz skupine B. "Ovo se ne objašnjava gubitkom trudnoće. To je skupina žena koje su ograničile broj svojih trudnoća zbog strahova povezanih s RA," iako je zanimljivo da preporuke liječnika da izbjegnu trudnoću nisu utjecale na broj začeća.
Žene s RA navele su zabrinutost hoće li biti sposobne brinuti o djeci, hoće li terapija koju uzimaju štetiti djeci i hoće li djeca dobiti RA.
Slično tome, žene sa SLE koje su se bojale da će djeca imati posljedice zbog njihovog SLE, imale su manje začeća, a "stopa trudnoća u žena kojima su liječnici savjetovali da ne zatrudne, bila je slična stopi trudnoća u žena kojima liječnici nisu dali takav savjet."
Autori zaključuju: "U obje skupine žena, zabrinutost o sposobnosti da se brinu o vlastitoj djeci, štetnom djelovanju lijekova koje koriste i mogućnosti da se bolest javi u djeteta, dovela je do manjeg broja trudnoća. Strah da se zbog ograničene sposobnosti uvjetovane bolešću neće moći brinuti o vlastitoj djeci, može se smanjiti poboljšanjem skrbi o oboljelima. Zabrinutost zbog štetnog utjecaja lijekova na potomstvo, može se smanjiti povećanjem edukacije kako liječnika, tako i bolesnica; postoje sigurni lijekovi koji se mogu primjenjivati u trudnoći i istovremeno dobro kontrolirati bolest te spriječiti štetne posljedice po fetus. Slično tome,pretjerani strahovi o nasljeđivanju i prenošenju reumatske bolesti na potomstvo, mogu se smanjiti edukacijom pacijentica."
Arthritis Care and Research; 2012.