Govedina utječe na spermiogram potomaka
Konzumiranje govedine u trudnoći, najvjerojatnije zbog prisutnosti ksenobiotika u mesu, može utjecati na intrauterini razvitak testisa kod muških potomaka, kao i pokazivati negativne učinke na njihov reprodukcijski kapacitet, rezultat je istraživanja objavljenog je u znanstvenom časopisu Human Reproduction.
Prvi sintetski hormon - diethylstilbestrol (DES), formuliran je daleke 1933. godine, nakon čega je njegova uporaba velikom brzinom rasla, s vrlo širokim rasponom medicinskih indikacija. Godine 1947. dopuštena je uporaba DES-a kod trudnica, a znanstvenici s Purdue University su pokazali sposobnost ovog sintetskog hormona da stimulira rast stoke. Godine 1954. američka udruga za hranu i lijekove (US FDA) dozvoljava primjenu DES-a za stoku, a 1956. godine je već više od dvije trećine nacionalne stoke primalo DES. Istodobno je testirana primjena drugih hormonskih aditiva kod stoke, između 1956. i 1958. godine dozvoljena je primjena estradiol benzoata i progesteronskih implantata, prije svega u uzgoju bikova. Slijedi niz dopuštenja za primjenu drugih anaboličkih hormona u stoke. I dok je US FDA povukla odobrenje za primjenu DES-a kod stoke godine 1979., nastavljena je kontinuirana i legalna primjena drugih anaboličkih hormona širom USA i drugdje, kao promotora u produkciji mesa.
Trenutno je uobičajena primjena šest hormona kod stoke u Kanadi i USA, od toga su tri prirodna steroidna hormona - estradiol, testosteron i progesteron, a tri su sintetski hormoni - zeranol (vrsta estrogena), trenbolon acetat (steroid s androgenim i glukokortikoidnim djelovanjem) i melengestrol acetat (moćni progestin). Anabolički steroidi koriste se najčešće u kombinaciji androgen i estrogen. "Dobra veterinarska praksa" prepisuje melengestrol acetat u hrani, a druge hormone u vidu kapsula i kao potkožne implantate u uhu, odakle se hormon kontinuirano otpušta u krvni optok u malenim količinama.
Svih šest hormona stimuliraju rast i razvitak životinje mehanizmima sličnim "perifernom" obliku humanog preranog puberteta. U vrijeme klanja stoke, svi steroidi nisu metabolizirani i izlučeni, a mjerljive količine steroida prisutne su u mišićima, masnom tkivu, jetrima, bubrezima i drugim organima koji se distribuiraju u mesnoj industriji.
Stoga je bilo nužno uvesti pravila o primjeni ovih promotora rasta kako bi se izbjegli neželjeni učinci na ljude koji konzumiraju ove mesne proizvode. FDA je definirala pojam "acceptable daily intake - ADI" za svaki od ovih veterinarskih lijekova, a od 1988. primjena ovih hormona je zabranjena u Europi. Temeljem pokusa na životinjama objavljene su vrijednosti ADI od strane "The International Joint Food and Agricultural Organization's World Health Organization Expert Committee on Food Additives" - JECFA.
Ove vrijednosti se zasnivaju na tradicionalnim toksikološkim testovima, a mogući učinak na humanu populaciju koja je izložena ostatcima anaboličkih spolnih hormona tijekom konzumiranja mesa i mesnih proizvoda nije proučavan, navode američki znanstvenici sa Sveučilišta Rochester, School of Medicine and Dentistry, Rochester, koji su u aktualnoj studiji istraživali moguće dugotrajne utjecaje anaboličkih steroida i drugih ksenobiotika iz govedine, praćenjem kvalitete spermiograma u odnosu na konzumiranje govedine od strane majke tijekom trudnoće.
Istraživanje je provedeno u pet američkih gradova u razdoblju između 1999. i 2005. godine. U istraživanju parametara spermiograma kod 387 partnera trudnica, u odnosu na konzumiranje govedine od strane njihovih majki tijekom trudnoće, korištena je metoda regresijske analize. Konzumiranje goveđeg mesa od strane majki također je analizirano u odnosu na pojavu smanjene oplodne moći (subfertilitet) njihovih sinova.
Koncentracija spermija (broj spermija/ml sjemene tekućine) bila je u obrnutom razmjeru s brojem majčinih obroka goveđeg mesa tijekom tjedan dana u trudnoći (P = 0.041). U sinova čije su majke svakodnevno uživale u obroku s goveđim mesom (> 7 goveđih obroka/tjedno), koncentracija spermija bila je 24.3% niža (P = 0.014), a udio muškaraca s koncentracijom spermija nižom od 20 milijuna/ml (donja granica WHO) bio je tri puta viši (17.7 u odnosu na 5.7%, P = 0.002) u odnosu na muškarce čije su majke bile umjerenije u konzumiranju govedine.
Smanjene oplodne moći sinova također je bilo učestalije u osoba čije su majke svakodnevno konzumirale govedinu (P = 0.015). Koncentracija spermija nije se statistički značajno mijenjala u odnosu na konzumiranje drugih vrsta mesa ili konzumiranje bilo koje vrste mesa od strane oca.
U zaključku, navodi znanstveni tim, aktualno istraživanje provedeno u fertilnih američkih muškaraca nalazi negativnu povezanost između broja obroka koji su sadržavali goveđe meso a koje je konzumirala majka tijekom trudnoće i koncentracije spermija kao i fertiliteta njihovih sinova. Moguće je nekoliko objašnjenja za ove rezultate. Nije moguće isključiti nepoznate kofaktore koji su povezani s majčinim konzumiranjem goveđeg mesa i razvitkom testisa njihovih sinova.
Pesticidi i druge tvari koje kontaminiraju životinjsku hranu mogu također igrati ulogu, kao i stil života povezan s većim unosom goveđeg mesa. "Je li prenatalna izloženost anaboličkim steroidima odgovorna za naše rezultate i u kojoj mjeri, moglo bi razjasniti slično istraživanje kod muškaraca u Europi rođenih nakon 1988. godine, nakon koje primjena anaboličkih steroida nije dozvoljena u proizvodnji i prodaji mesa", zaključuje znanstveni tim.
Hum Reprod. 2007;22(6):1497-1502.
dr. Vesna Harni