HNL i vazoaktivni markeri
Pitanje da li način primjene hormonskog nadomjesnog liječenja- HNL ima utjecaja na razinu vazoaktivnih tvari u postmenopauzalnih žena postavili su znanstvenici s Universitäts-Frauenklinik u Tübingenu.
U tu svrhu mjerene su razine vazoaktivnih tvari: prostaciklina PC (vazodilatator - izaziva širenje krvnih žila) i tromboksana TX (vazokonstriktor - dovodi do suženja krvnih žila), potom cikličkog gvanozin monofosfata (cGMP), a koji svi skupa odražavaju sistemno stvaranje dušičnog monoksida (NO) odgovornog za stanje krvnih žila, kao i razine serotonina, relaksina, inzulina i melatonina u uzorku urina dobivenom u 8 sati ujutro, prije te 2 i 4 tjedna nakon početka hormonskog nadomjesnog liječenja.
Odnos izlučivanja prostaciklina i tromboksana (odnos PC/TX) je tijekom ovog perioda pomaknut je u korist povećanja produkcije prostaciklina. U razini izlučivanja cGMP registriraju se tek neznatne promjene. Produkcija serotonina, relaksina i inzulina raste, ali tek nakon transdermalne primjene hormona. U razini melatonina također nisu primijećene oscilacije.
Hormonska nadomjesna terapija u postmenopauzalnih žena u stanju je povisiti urinarno izlučivanje različitih vazoaktivnih tvari, kako nakon transdermalne tako i nakon oralne primjene i to u smislu vazodilatatornog estrogenskog efekta.
Transdermalna primjena je pri tome efikasnija, iako se primjenjuju daleko manje doze hormona nego u slučaju oralne primjene HNL.
Moguće objašnjenje za ovaj učinak je stalno oslobađanje niskih doza estradiola pri transdermalnoj aplikaciji hormonskog flastera.
Gynakol Geburtshilfliche Rundsch 2000; 40 (2): 61-67
dr.Vesna Harni