Primjena hormonske terapije je bila povezana s nižim urinskim albumin-kreatinin omjerom i smanjenim rizikom za albuminuriju, pokazuju rezultati studije. "To je korisna informacija za zdravstvene radnike koji liječe probleme vezane uz menopauzu s obzirom na korištenje hormonske terapije za vazomotorne simptome i koji su zabrinuti zbog sustavnih učinaka ovih lijekova", rekla je glavna autorica studije Dr. Andrea G. Kattah u intervjuu nakon godišnjeg sastanka Američkog društva za nefrologiju. "Iako naši podaci pokazuju samo povezanost a ne uzrok i posljedicu, hormonska terapija je povezana s boljom bubrežnom funkcijom u ovoj studiji."
Rezultati brojnih istraživanja na životinjama ukazuju da estrogen može imati pozitivne učinke na bubrege, istaknula je Dr. Kattah, koja je provela istraživanje s Dr. Vesnom D. Garovic i kolegama u odjelu za hipertenziju i nefrologiju na Klinici Mayo, Rochester. "Osim toga, u studijama s ljudima koji imaju kronične bolesti bubrega, žene u premenopauzi obično imaju sporije napredovanje bubrežne bolesti nego muškarci", rekla je. "Studije o učincima hormonske terapije na funkciju bubrega kod žena su imale različite rezultate. Željeli smo naći vezu između hormonske terapije i bubrežne funkcije u velikoj multietničkoj skupini s dobro definiranim zdravstvenim uvjetima koji bi mogli pokazati odnos između hormonske terapije i bubrežne bolesti."
Sudija je uključila 2,217 žena upisanih u "Family Blood Pressure Program", multinetwork studiju za proučavanje genetike hipertenzije. Tijekom studije između 2000. i 2004. godine, žene su ispunile upitnike o medicinskoj povijesti te uzimanju i korištenju hormonske terapije (HT) u posljednjih mjesec dana. Kliničari su im također izmjerili krvni tlak, indeks tjelesne mase i uzeli krv za određivanje razine kreatinina u serumu i urinski albumin-kreatinin omjer (UACR).
Od 2,217 žena, 673 su uzimale HT a 1,544 nisu, a njihova srednja dob je bila od 60 do 63 godine. U neprilagođenoj analizi, Dr. Kattah i njezini suradnici su otkrili da je UACR bio značajno niži kod onih s HT u usporedbi s onima koje nisu uzimale (3,5 mg / g kreatinina vs 5,2 mg / g kreatinina), kao što je i broj žena s procijenjenom glomerularnom filtracijom (EGFR) bio manji od 60 ml / min po 1,73 m2 (7% vs 10%, p = .003).
Nakon prilagodbe bubrežnih i kardiovaskularnih čimbenika rizika, uključujući dob, rasu, pušenje, dijabetes, hipertenziju i obiteljsku povijest hipertenzije, korištenje HT je bilo i dalje značajno povezano s nižom UACR i smanjenim rizikom od mikroalbuminurije (omjer izgleda, 0,61). Povezanost između HT-a i EGFR od manje od 60 ml / min po 1,73 m2 više nije bila značajna nakon prilagodbe, ali je trend rastao prema višim EGFR i manje žena s EGFR manje od 60 ml / min po 1,73 m2 kod onih s HT.
"Nije iznenađujuće, žene koje su uzimale hormonsku terapiju su imale drugačije rezultate od onih koje nisu uzimale i one su uglavnom imale manje zdravstvenih problema kao što su dijabetes i hiperlipidemije," rekla je Dr. Kattah. "Međutim, nakon što smo uzeli u obzir ove razlike u našim modelima, otkrili smo da imamo značajno smanjenje rizika za mikroalbuminuriju kod onih na hormonskoj terapiji." Dr. Kattah je priznala određena ograničenja studije, uključujući i činjenicu da njen dizajn "ne može odgovoriti na pitanje može li hormonska terapija poboljšati rad bubrega. Osim toga, "nemamo podatke o tome koliko dugo su žene uzimale hormonsku terapiju, što su druge studije smatrale važnim faktorom."
OB.Gyn.News
Poliklinika Harni