Individualna hormonsko nadomjesno liječenje
Postmenopauza nije jedinstven fenomen, poručuju znanstvenici sa svih strana. Budući da se menopauzalne tegobe javljaju u različitim oblicima i različitom jačinom, ginekolog postaje jedan od najvažnijih pratilaca pacijentice u ovom osjetljivom razdoblju života te individualno propisuje lijekove prema stadiju bolesti, odnosno tegobama pacijentice.
Glavni kriterij u propisivanju bilo kakvog hormonskog liječenja je subjektivno stanje pacijentice i njezine tegobe. Samo individualno i primjereno liječenje može postići i ispuniti oba cilja: olakšanje tegoba i sprječavanje nastanka poznatih neželjenih nuspojavaa hormonskog nadomjesnog liječenja.
U odabiru preparata vodimo se postojećimhormonskim statusom i prisutnim smetnjama. Danas su jasno definirana 4 stadija prijelaznog razdoblja i postmenopauze kojima odgovaraju 4 obrasca prijmjene hormonske nadomjesne terapije.
Prvo razdoblje...
obuhvaća disfunkciju žutog tijela jajnika uz obično očuvani menstruacijski ciklus. Menstruacije mogu biti obilnije ili duže, ili se pak javljaju predmenstrualna ili postmenstrualna točkasta krvarenja. U ovoj fazi se primjenjuje samo u II fazi ciklusa (ciklički) odgovarajući gestagen.
Druga faza...
označuje početak menopauzalnih tegoba, pri čemu prije svega postoji nedostatak progesterona. U ovom razdoblju, označenom kao prijemenopauza, najprimjerenija terapija je sekvencijsko HNL s naglašenom gestagenskom komponentom.
Treću fazu...
obilježava pojava izrazitijih menopauzalnih tegoba, pri čemu su najsnažnije tegobe napadaji vrućine, noćnih preznojavanja, lupanja srca, promjena raspoloženja i depresije. Ovom fazom dominira manjak estrogena. Preporučuje se koristiti sekvencijsko (cikličko) HNL, s uravnoteženim komponentama. I konačno,
četvrta faza...
obuhvaća prije svega sprječavanje određenih bolesti: osteoporoze i srčanog infarkta, dok se intenzitet tegoba sasvim smanjuje. U ovoj fazi težimo terapiji koja neće izazivati menstrucijska krvarenja, te se služimo kontinuiranim kombiniranim HNL ili pripravcima koji djeluju ciljano na određenu grupu tegoba kao što je primjena tibolona (Livial, Livielle) ili raloxifena (Evista) u prevenciji osteoporoze.
Uporaba HNL se uglavnom više ne ograničava na 2-5 godina. Obzirom na neželjene efekte nakon duže primjene, nužne su redovite kontrole.
| Rak dojke: | porast broja slučajeva 6/1.000 žena |
| Plućna embolija: |
porast broja slučajeva 1/1.000 žena |
| Prijelom vrata bedrene kosti: |
pad broja slučajeva - 7/1.000 žena |
| Srčani infarkt: |
pad broja slučajeva - 60/1.000 žena |
Smrtni ishod zbog srčanog infarkta: |
pad broja slučajeva - 30/1.000 žena |
Prilikom odluke za ili protiv HNL u svakome slučaju i kod svake pacijentice, moraju se individualno odmjeriti rizici i koristi hormonske terapije. U slučaju individualnog odabira hormonskog preparata i izbora pravilne doze, rizici ostaju minimalni, a korist postaje ogromna.
Frauenarzt, Gynäkologie aktuell Supplement; 2001 Mai; 42: 2-4
dr.Vesna Harni