Infiltrati limfocita povezani s preživljenjem kod raka dojke
Visoke razine infiltriranih limfocita u stromi tumora ("stromal tumor-infiltrating lymphocytes" - STILs) su povezane s duljim periodom preživljavanja bez recidiva ("improved recurrence-free survival" - RFS) u ranom stadiju karcinoma dojke s pozitivnim receptorima na HER2 liječenih kemoterapijom, pokazuju rezultati analize. Međutim, u internetskom izdanju časopisa 'JAMA Oncology', dr Edith A. Perez iz klinike Mayo, Jacksonville, Florida i njezini kolege su izjavili da to nije slučaj kod bolesnika koji su primili trastuzumab.
Tim je došao do tog zaključka nakon ispitivanja podataka od 489 ispitanica iz kliničke studije koje su primile standardnu kemoterapiju s doksorubicin-ciklofosfamidom i nakon toga tjedni paklitaksel. Uspoređene su s daljnjim 456 ispitanicama koje su primile doksorubicin-ciklofosfamid, a nakon toga tjedno paklitaksel plus trastuzumab pa sami trastuzumab. Tumori su klasificirani kao rak dojke kod kojeg prevladavaju limfociti (lymphocyte-predominant breast cancer - LPBC) ako su imali najmanje 60% STILs. Sve u svemu, 94 pacijentica su imale LPBC i 851 su imale ne-LPBC.
Nakon medijana praćenja od 4,4 godine, procjena 10-godišnjeg RFS kod bolesnica s standardnom kemoterapijom bolesnica s visokim razinama STILs je bila 90,9%. Kod niske razine je bila 64,3%. Međutim, kod pacijentica s trastuzumab terapijom, razina STILs nije imala prognostičku vezu. Za visoke razine 10-godišnja procjena RFS je bila 80,0%, a za niske razine odgovarajući udio je bio 79,6%. Multivarijabilna analiza je potvrdila značajnu povezanost STIL statusa i RFS u standardnoj skupini i nedostatak značajne povezanosti kod trastuzumab bolesnica.
Međutim, bilo je 154 recidiva bolesti kod ne-LPBC skupine u odnosu na samo osam u LPBC skupini, što znači, napisali su istražitelji, "da je ova studija vjerojatno nedovoljno jaka da otkrije učinak liječenja u ovoj skupini." Ipak su zaključili, "čini se da se učinak liječenja trastuzumabom razlikuje po LPBC statusu, u najmanju ruku je učinak trastuzumab u bolesnica s LPBC manji nego kod onih bez LPBC." U popratnom uvodniku dr Sylvia Adams, New York University School of Medicine, ističe da ti nalazi proturječe onima od drugih istraživača koji su pokazali bolje rezultate s povećanjem STILs razina kod bolesnica koje su primale trastuzumab. "Jasno je da", zaključila je, "ovi kontradiktorni prediktivni rezultati zahtijevaju daljnje proučavanje i procjenu dodatnih podataka."
IZVOR: http://bit.ly/1KkwF6G i http://bit.ly/1PuF7bB
Poliklinika Harni