Injekcija mioblasta protiv inkontinencije
Injekcija mioblasta - stanica koje potječu od mišićnog tkiva, poboljšava analnu kontinenciju nakon opstetričke traume, pokazuje pilot studija provedena kod 10 pacijentica.
Čak i godinu dana nakon provedenog liječenja, sve pacijentice navele su poboljšanje svojih simptoma, a liječenje su označile ″vrlo uspješnim,″ navode austrijski znanstvenici sa Sveučilišta u Grazu.
Kirurško liječenje analne inkontinencije često dovodi do razočaravajućih rezultata, a neuspješnost liječenja tijekom 5 godina kreće se do 86%, navode austrijski istraživači u siječanjskom broju znanstvenog časopisa Gut. Perianalna injekcija različitih medikamenata, najčešće silikona, također je u uporabi, ali je ishod ovih postupaka neizvjestan.
Polazeći od postupka koji se koristi u liječenju urinarne inkontinencije - injekcije autolognih mioblasta i fibroblasta u urinarni sfinkter, istraživači su testirali ovaj pristup i kod žena s analnom inkontinencijom nakon poroda. Autologni mioblasti dobiveni su biopsijom pektoralnih mišića, a stanice su kultivirane u prosjeku 39 dana prije injekcije u analni sfinkter pod ultrazvučnim nadzorom. Injekcije se daju pod općom anestezijom, pri čemu je postupak trajao 25 minuta kod prve pacijentice i svega 11 minuta pri kraju istraživanja.
U prosjeku 10 tjedana prije injekcije i 4 tjedna nakon injekcije provedena je analna električna stimulacija prema važećem protokolu.
Dan nakon injekcije, sve pacijentice su zaokružile nulu na vizualnoj skali za bol. Dvanaest mjeseci kasnije, prosječno je zbroj pražnjenja crijeva ('Wexner Continence Grading Score') smanjen za 13.7 jedinica (statistički znakoviti rezultat), a broj crijevnih pokreta bio je manji za 0.4 jedinice. Inkontinencija je smanjena u prosjeku za 8 epizoda tjedno (p = 0.005). Sveukupna kakvoća života je porasla za 30 jedinica na skali ″Rockwood Fecal Incontinence Quality of Life Scale″ (p = 0.005).
Austrijski kolege zaključuju, ″ukoliko se ovako dobri rezultati nastave i u kontroliranom istraživanju, onda se radi o postupku koji ozbiljno predstavlja neinvanzivni, poštedni postupak u čestom i stresnom kliničkom problemu.″
Gut 2010;59:55-61.
dr. Vesna Harni