Iritabilni kolon i komplikacije u trudnoći
Žene sa sindromom iritabilnog crijeva (IBS) mogu biti pod povećanim rizikom za pobačaj i izvanmaterničnu trudnoću. Rezultati su to zajedničkog istraživanja Sveučilišta Cork u Irskoj i Sveučilišta Manchester iz Velike Britanije, objavljeni u znanstvenom časopisu 'Clinical Gastroenterology and Hepatology'.
Od 100,000 trudnica, njih 26,543 (26.5%) imalo je dijagnosticiran IBS prije trudnoće. Iz ukupne kohorte 6,578 (6.6%) imalo je spontani pobačaj, 741 (0.74%) imalo je izvanmaterničnu trudnoću, 425 (0.43%) razvilo je preeklampsiju i 217 (0.22%) smrt fetusa u trudnoći.
Istraživači su objavili da je IBS povezan s umjereno povećanim rizikom za pobačaj (omjer izgleda-OR 1.21; 95% interval pouzdanosti-CI 1.13-1.30) i ektopičnu trudnoću (OR 1.28; 95% CI 1.06-1.55). Međutim, nije se pokazala povezanost IBS-a i preeklampsije (OR 1.09; 95% CI 0.85-1.39) ili smrti čeda u trudnoći (OR 1.00; 95% CI, 0.69-1.44). Mlade žene , pušačice, ali i žene bez dodatnih bolesti koje su imale IBS i depresiju/anksioznost, imale su povećani rizik pobačaja oko 25-30%.
Sindrom iritabilnog crijeva je najčešće dijagnosticirano gastrointestinalno stanje u žena reproduktivne dobi. "Poremećaji cirkulirajućih citokina imaju utjecaja na patofiziologiju IBS-a i loš ishod trudnoće kao što su spontani pobačaj, ektopična trudnoća, preeklampsija i smrt čeda u trudnoći", kaže Ali S. Khashan s Anu Research Centre, odjela za ginekologiju i opstetriciju Sveučilišta Cork u Irskoj.
Podaci su prikupljeni iz kohorte koju je činilo 100,000 žena iz baze podataka primarne zaštite. Žene su bile u dobi 13-50 godina i stratificirane slučajnim uzorkovanjem u 2 skupine: žene bez IBS-a ili depresije/anksioznosti i žene s dijagnosticiranim IBS-om. Zbog visoke prevalencije depresije/anksioznosti među ženama s IBS-om, one su nadalje podijeljene na one s i one bez anamneze depresije/anksioznosti, tako da je bilo koja povezanost između IBS-a i ishoda trudnoće bila nezavisna od tih komorbiditeta.
Naposljetku, bilo je 18,159 žena s dijagnozom IBS-a bez depresije/anksioznosti i 8,384 s IBS-om i depresijom/anksioznošću. U obzir su uzeti dob žene, indeks tjelesne mase, unos alkohola, pušenje, socioekonomski status, dijabetes, hipertenzija, astma i ostale gastrointestinalne bolesti.
Analizirane su podskupine žena 13-24 godine i 25-50 godina da bi se ispitalo moguće međudjelovanje majčine dobi i IBS-a, te pušenja i IBS-a. Također, analizirani su i podaci žena bez dodatnih bolesti.
Istraživači priznaju ograničenje studije kao što je moguće manje prijavljivanje preeklampsije i smrti čeda, kao i nedostatak informacija koji se tiču podtipa i težine IBS-a. Posljednji podaci bi, navode autori, mogli dati dodatni uvid koliko je težina IBS-a povezana s povećanim rizikom komplikacija u trudnoći. Također, nije istražen utjecaj lijekova koji su propisani ili su kupljeni u slobodnoj prodaji.
Studija je korisna, jer je prikupila podatke velikog broja žena s dobro dokumentiranom dijagnozom sindroma iritabilnog crijeva i ishoda njihove trudnoće. Iako biološki mehanizmi koji stoje u podlozi IBS-a i ishoda trudnoće nisu jasni i traže daljnje istraživanje, ovi nalazi upućuju na važnost prenatalne skrbi za žene sa sindromom iritabilnog crijeva.
Clinical Gastroenterology and Hepatology, 2012.