Kakao, čak i s malo flavonoida, potiče kognitivne sposobnosti
Izgleda da konzumiranje kakaa, bez obzira je li ili nije bogat flavonoidima, potiče učinak krvnog optoka na neuralnu aktivnost mozga, poznat kao "neurovaskularna spojka" - "neurovascular coupling" (NVC).
Aktualno istraživanje je pokazalo kako ne samo kakao bogat flavonoidima, veći i kakao siromašan u flavonoidima poboljšava neurovaskularnu spojku, ali i da je snažnija neurovaskularna spojka povezana s boljim spoznajnim funkcijama i boljim integritetom bijele moždane mase u starijih pacijenata s poznatim vaskularnim rizičnim faktorima.
Kako su znanstvenici tragali za putevima detekcije demencije u najranijem mogućem stadiju, rezultati istraživanja mogli bi pomoći u uporabi NVC kao biomarkera vaskularne funkcije kod visokorizičnih pacijenata za demenciju, navodi dr. Farzaneh A. Sorond iz Klinike za neurologiju pri "Brigham and Women's Hospital" u Bostonu, Massachusetts.
"Naše je istraživanje pokazalo mogućnost utjecaja na neurovaskularnu spojku, kao i njeno poboljšanje konzumiranjem kakaa," navodi autorski tim. Studija je objavljena u on-line izdanju znanstvenog časopisa Neurology.
Uska povezanost
Dvostruko slijepo istraživanje obuhvatilo je 60 ispitanika iz umirovljeničkih domova, prosječne životne dobi 72.9 godina. Oko 90% umirovljenika je imalo povišeni krvni tlak, ali se radilo o dobro kontroliranoj hipertenziji, dok je polovina ispitanika imala i dobro kontrolirani dijabetes melitus tip 2. Tri četvrtine ispitanika su bili pretili ili su imali prekomjernu težinu.
Ispitanici su slučajnim odabirom razvrstani u skupinu koja je konzumirala 2 šalice kakao napitka bogatog flavonoidima (609 mg/šalici) ili 2 šalice kakao napitka s malo flavonoida (13 mg/šalici). Prehrana je prilagođena tako da uključuje kakao napitak, pri čemu je svaka šalica sadržavala 100 kalorija. Istodobno su svi sudionici istraživanja zamoljeni da prestanu konzumirati čokoladu tijekom studije.
Znanstvenici su kod umirovljenika mjerili moždani krvni optok uporabom transkranijalne Dopplerske sonografije. Između ostalog, bilježili su promjene u brzini krvnog optoka kroz a.cerebri mediju u mirovanju i kao odgovor na kognitivni test ("neurovaskularna spojka" - NVC).
Testovi su pokazali usku povezanost neurovaskularne spojke sa spoznajnim procesima, pa su tako pri rješavanja "testova funkcija izvedbe" indeksi bili statistički značajno bolji kod intaktnog NVC (89 sekunda naprema 167 sekunda; P=.002). Jednako tako su, u testovima kojima su ispitivani pažnja i pamćenje, ispitanici s intaktnom neurovskularnom spojkom imali značajno bolje rezultate (82% naprema 75%; P = .02).
"Što više povisite krvni optok mozga tijekom kognitivnog procesa, vaš učinak je bolji," komentirao je Dr. Sorond, navodeći da nešto takvo do sada nije registrirano.
Funkcionalnost neurovaskularne spojke istodobno je odgovarala stupnju integriteta bijele moždane mase. Bolja NVC bila je povezana sa sveukupno manjim makro- i mikro-strukturnim oštećenjima bijele moždane mase. Općenito, ispitanici s očuvanom funkcijom neurovaskularne spojke imali su veći udio bijele moždane mase normalnog izgleda, kao i manji udio bijele moždane mase s hiperdenznim odjecima i jačom frakcioniranom anizotropijom, te je bila manja prosječna difuznost normalne bijele moždane mase.
Terapijski cilj
Ovi rezultati ukazuju da bi funkcionalnost neurovaskularne spojke mogla postati važnim terapijskim ciljem. Ali prije ubrajanja NVC u biomarkere, potrebno je pokazati mogućnost modificiranja i kliničku važnost modificiranja neurovaskularne spojke.
Autori istraživanja, do tada, opcionalno nude uporabu kakaa. "U ovom istraživanju se mogla koristiti i bilo koja od brojnih potencijalnih modifikatora NVC. Naš izbor je pao na kakao, jer su stručni radovi višekratno pokazali povoljan učinak kakaa na moždano zdravlje, pri čemu mnogi ljudi u ovom napitku i uživaju", rekao je Dr. Sorond.
Rezultati istraživanja nisu pokazali značajne razlike u krvnom tlaku, krvnom optoku i promjeni funkcionalnosti neurovaskularne spojke pri uporabi različitih vrsta kakaa.
Za razliku od ovih rezultata, učinak kakaa značajno se mijenjao ovisno o stanju neurovaskularne spojke u početku testiranja. Kakao je, naime, imao statistički značajan učinak u ispitanika s oštećenom NVC (<5%) na početku testiranja. Među umirovljenicima s oštećenom neurovaskularnom spojkom, kod 89% ispitanika se nakon 30 dana uporabe kakaa registriralo poboljašanje neurovaskularne spojke, za razliku od poboljšanja NVC kod "samo" 36% umirovljenika s intaktnim NVC na početku testiranja (P = .0002). Kod ispitanika s oštećenom bazalnom funkcijom NVC, konzumiranje kakao napitka poboljšalo je funkcionalnost neurovaskularne spojke za 8.3% (P < .0001) tijekom 30 dana.
Učinak uzimanja kakao napitaka na testove pozornosti i pamćenja također je značajno ovisilo o stanju neurovaskularne spojke na početku istraživanja.
Autore je iznenadilo odsustvo učinka flavonoida, jer su ranija istraživanja ukazivala na postojanje utjecaja flavonoida na spoznajne funkcije i to ovisno o dozi flavonoida. Moguće je da opaženi učinak na neurovaskularnu spojku izaziva neki drugi sastojak u kakau osim flavonoida, npr. cafein, ili je za učinak bila dovoljna niska razina flavonoida od 13 mg – koliko je sadržavao kakao napitak u drugoj skupini umirovljenika.
"Smatramo da sigurno postoji učinak flavonola na krvni optok mozga, bez obzira koliko je ovaj učinak malen," rekao je Dr. Sorond, "pri čemu je možda dovoljna samo mala količina za aktivaciju nekog enzima ili nekog drugog okidača."
Važno je rasvijetliti komponente mehanizma djelovanja, bez obzira o čemu se radi, jer navoditi pacijente da jednostavno piju kakao nije sasvim niti bezopasno, navodi autorski tim. "Pacijenti s dijabetesom ili hipertenzijom doista ne trebaju dodatne količine šećera, dodatne kalorije i dodatne količine biljnih masti koje idu s tim."
Dr. Sorond smatra da bi se funkcija neurovaskularne spojke trebala mjeriti u visoko-rizičnih pacijenata koji dolaze u kliniku. "Radi se o jednostavnom, brzom kliničkom testu moždane vaskularne funkcije koji odražava kognitivne mogućnosti."
U idealnom slučaju, sljedeći korak bio bi provođenje velike studije kod pacijenata s umjereno oštećenim kognitivnim funkcijama, koja bi obuhvaćala detaljniji kognitivni profil i više kontrolnih skupina. "Potrebna nam je skupina koja ne konzumira ili jako malo konzumira kakao, skupina koja ne konzumira ili jako malo konzumira cafein, a možda i neke druge skupine, kako bismo bili sigurni da razumijemo što se dešava, i možda istražimo neke od krvnih metabolita koji nastaju kao rezultat konzumiranja kakaa, a koji bi korelirao s navedenim rezultatima, " zaključio je Dr. Sorond.
Značajan prvi korak
U pratećem editorijalu, Dr. Paul B. Rosenberg, profesor psihijatrije i bihejvioralnih znanosti iz "Johns Hopkins School of Medicine", Baltimore, navodi da ova studija predstavlja "značajan prvi korak" na mnogo načina.
Prva stvar, pokazana je praktična korist od jednostavne, cijenom povoljne, neinvazivne tehnike mjerenja NVC koja ima mnogobrojne prednosti nad funkcionalnom magnetnom rezonancijeom i drugim načinima mjerenja moždanog krvnog optoka tijekom kognitivnih testova.
U prikazu povezanosti između NVC i strukturne očuvanosti cerebralne bijele mase, istraživanje je omogućilo važnu potvrdu povezanosti između vaskularne i kognitivne funkcije, navodi Dr. Rosenberg.
Istraživanje je pokazalo da je neurovaskularna spojka i mjera vaskularne funkcije, koja se može koristiti u istraživanjima namijenjenim vaskularnim intervencijama, rekao je Dr. Rosenberg. Ovi rezultati tako "obećavaju razvitak novih načina liječenja vaskularne demencije."
Istraživanje ukazuje da vaskularni učinak kakao napitka nije ovisan o sadržaju flavonola, navodi Dr. Rosenberg."To bi mogao biti i placebo učinak."
Nedostaci istraživanja obuhvaćaju nedostatak placebo-kontrolirane skupine i hipotezu da bi kakao bogat flavonoidima bolje djelovao u odnosu na kakao napitak siromašan flavonoidima. Istraživanje možda nije dovoljno dugo trajalo, kaže Dr. Rosenberg. "Veoma je lijepo vidjeti djelovanje nekog lijeka za 30 dana, ali za ispitivani učinak je doista potrebno dulje istraživanje."
Istraživanjem nisu bili obuhvaćeni pacijenti s blagim kognitivnim oštećenjem, koji imaju povećani rizik nastupanja demencije, što Dr. Rosenberg vidi kao drugu slabost studije. "Jedna stvar je vidjeti učinak na kognitivno zdravlje starijih ljudi, dok je sasvim različita stvar vidjeti učinak kod ljudi s oštećenjem moždanih funkcija," rekao je.
Neurology, on-line izdanje 2013.
:: dr.sc. Vesna Harni, dr.med. :: spec. ginekologije i opstetricije ::