Datum zadnje izmjene: 22. 01. 2020.


Seksualna disfunkcija česta je neželjena nuspojava lijekova za liječenje depresije. Osobito se to odnosi na lijekove kao što su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI). Poznata je prevalencija seksualnih poremećaja u oko 60% pacijenata koji uzimaju SSRI.

Poremećaj seksualne funkcije koji uzrokuju ovi antidepresivi uključuje smanjenu želju za spolnim odnosom ili smanjeni libido, poremećaj uzbuđivanja, poremećaje erekcije, odgođeni orgazam ili nemogućnost postizanja orgazma. Upravo je seksualna disfunkcija često uzrok neredovitog uzimanja terapije ili svojevoljnog prekidanja, što dovodi do povrata simptoma depresije.

Problem nastaje stoga što depresija sama po sebi uzrokuje mnoge od ovih smetnji. Dapače, do polovine oboljelih od depresije koji nisu liječeni ovim lijekovima, osjeća promjene spolnih funkcija.

Način na koji antidepresivi uzrokuju seksualnu disfunkciju nije potpuno jasan, ali može biti uzrokovan centralno ili periferno zbog promjena u funkciji serotonina, acetilkolina, noradrenalina ili dopamina. Pretpostavlja se da je jedan od uzroka djelovanje na 5-HT₂c receptore.

 

 

Načini liječenja

Prvi korak u liječenju seksualne disfunkcije kod pacijenata na antidepresivima jeste utvrditi je li uistinu uzrokovana upravo lijekovima, a ne samom depresijom. Pri tome u obzir treba uzeti dob, ostalu terapiju koju pacijenti imaju, korištenje sredstava ovisnosti, isključiti ostale bolesti koje su često praćene depresijom (dijabetes, neurološke bolesti, kardiovaskularne bolesti).

Kada se utvrdi da su poremećaji spolne funkcije nastali kao nuspojava liječenja antidepresivima, tada imamo nekoliko mogućih pristupa. Nisu sve mogućnosti namijenjene svim pacijentima, a nekim pacijentima treba više od jednog pristupa. Sve pacijente treba ohrabriti da nastoje živjeti zdravo kako bi i sami poboljšali svoje seksualne funkcije.

Prvi pristup kojega koriste mnogi kliničari je „čekaj i promatraj“ kako bi vidjeli hoće li smetnje nestati s prilagodbom tijela na antidepresive. Spontani ili djelomični nestanak smetnji dogodi se u oko 10% pacijenata tako da je ovaj pristup prikladan za većinu oboljelih od depresije sa seksualnom disfunkcijom.

Druga strategija je smanjivanje doze antidepresiva na najmanju djelotvornu dozu. Ovdje postoji rizik od povrata bolesti. Pacijenti trebaju znati i da poboljšanje neće nastupiti odmah sa smanjenjem doze antidepresiva te da ponekada trebaju proći tjedni prije nego se pokaže poboljšanje.

Sljedeći način je zamjena antidepresiva nekim drugim antidepresivom s manjim rizikom za seksualnu disfunkciju, kakvi su mirtazapin, nefazodon, bupropionil vilazodon. Rizici ovog pristupa su povrat bolesti i pojava novih neželjenih nuspojava.

Nadalje, postojećem antidepresivu može se dodati neki, poput bupropiona koji može povećati želju za seksom .Erekciju kod muškaraca može poboljšati dodatak sildenafila antidepresivima. Kod žena, sildenafil može poboljšati uzbuđenost i postizanje orgazma . Dodatak testosterona u obliku gela može poboljšati spolnu funkciju kod muškaraca sa smanjenim ili nisko normalnim testosteronom, a koji su na terapiji serotoninergičkim antidepresivima. Podaci o poboljšanju uz korištenje biljnih pripravaka, kakav je ginko biloba, nekonzistentni su i nedokazanog djelovanja.

Neki kliničari običavaju pacijentima reći da 1-2 dana prije planirane seksualne aktivnosti smanje dozu lijeka, primjerice, posljednju dozu lijeka uzmu u četvrtak ujutro ako planiraju seks za vikend, te opet nastave s terapijom u nedjelju. To ima djelovanja u pacijenta koji koriste sertralin i paroksetin, ali ne i u onih koji koriste fluoksetin. Rizici uz ovaj pristup uključuju povrat bolesti i razvoj sindroma prekida antidepresiva. Također, planiranje spolnog odnosa na taj način kod nekih pacijenata uzrokuje strah i neuspjeh u odnosu.

Idealno, sve pacijente koji se liječe antidepresivima trebalo bi pitati o seksualnoj disfunkciji izravno i postojećim upitnicima. Trebalo bi utvrditi temeljnu seksualnu funkciju prije započinjanja terapije i potom u intervalima 3-6 mjeseci kako bi se na vrijeme uočile promjene ili pogoršanje.

 

 

 

Skupine antidepresiva i seksualna disfunkcija

Triciklički antidepresivi (amitriptilin, dezipramin, doksepin, imipramin, nortriptilin) imaju prevalenciju seksualne disfunkcije oko 30%. Žene osjećaju povećanje dojki, oslabljeni orgazam, a muškarci poremećaje erekcije i orgazma.

SSRI (citalopram, escitalopram, fluoksetin, paroksetin, fluoksamin, sertralin) imaju prevalenciju seksualnih poremećaja 25-73%. Kod žena se javljaju smanjeni libido i odgođeni orgazam ili nemogućnost postizanja orgazma, a kod muškaraca erektilna disfunkcija i odgođena ejakulacija.

SNRI (duloksetin, venlafaksin) imaju prevalenciju seksualne disfunkcije 58-70%. Kod muškaraca se javljaju poremećaj erekcije i abnormalnosti ejakulacije, a kod žena nemogućnost postizanja orgazma.

Inhibitori ponovne pohrane dopamina i noradrenalina (bupropion) imaju prevalenciju seksualne disfunkcije samo 10-25%.

Miješana skupina (trazodon, mirtazapin, vilazodon, nefazodon) imaju prevalenciju seksualnih poremećaja 8-28%.

U našoj zemlji od navedenih lijekova registrirani su:

 

 

  • Amitriptilin (Amyzol)
  • Citalopram (Citalon, Citalopram)
  • Escitalopram (Cipralex, Elicea, Starcitin ES)
  • Fluoksetin (Prozac, Portal, Fluval, Flusetin)
  • Paroksetin (Seroxat, Paluxon, Deprozel, Paroxin)
  • Fluoksamin (Fevarin)
  • Sertralin (Zoloft, Halea, Sonalia, Tralin, Asentra)
  • Duloksetin (Cymbalta)
  • Venlafaksin (Velafax, Vexin, Alventa)
  • Bupropion (Wellbutrin XR)
  • Mirtazapin (Mirzaten, Calixta)
  • Donepezil (Aricept, Yanal, Donepezil)

 

 

Medscape Farmacist, Sarah T. Melton


Đurđa Žigmundovac-Klaić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni
  Novosti - Sve