Kardiovaskularne posljedice ranog poroda primjetne i u kasnoj adolescenciji
Abnormalna arterijska hemodinamika dijagnosticirana kod 11-godišnjaka rođenih ekstremno rano, perzistirala je i u dobi od 19 godina, izvijestili su znanstvenici u aktualnom presjeku longitudinalne "EPICure" studije.
“S obzirom na moguće posljedice ovog značajnog nalaza, izrazito se preporučuje kardiovaskularni monitoring i prevencija rizika kod sve djece rođene ekstremeno rano," rekla je Dr. Joanne Beckmann, prilikom predstavljanja rezultata EPICure studije u okviru rasprave o dugoročnim posljedicama ranog prematuriteta, na godišnjem sastanku Američkog društva za kardiologiju.
EPICure je longitudinalna studija koja istražuje zdravstvene ishode u nacionalnoj kohorti djece rođene ekstremno rano između 22-25. tjedna trudnoće u Ujedinjenom Kraljevstvu tijekom 1995-1996. godine. Ovo je najdulja studija takve vrste koja je bilo gdje provedena.
"Preživljavanje djece rođene vrlo rano je značajno poboljšanja 1990-ih godina, uvođenjem naprednih postupaka neonatalne njege i implementacijom postupaka koji su se temeljili na medicinski utemeljenim dokazima. Stoga, dugoročne zdravstvene poteškoće koje prate ekstremno rani porođaj, imaju stalno rastući značaj za liječnike odrasle populacije" primijetila je Dr. Beckmann sa Sveučilišta u Londonu.
Dr. Beckmann je izvijestila o rezultatima detaljnog kardiovaskularnog praćenja 130 ekstremno rano rođene djece u okviru EPICure istraživanja i 64 odgovarajuća kontrolna ispitanika, koje je provedeno u Londonu tijekom dvodnevnog zdravstvenog testiranja djece do punih 19 godine. Aktualna prezentacija donosi slične rezultate koji su predstavljeni nakon detaljnih ispitivanja ove djece u dobi od 11 godina.
Djeca rođena ekstremno rano bila su niža rastom i imali su manju tjelesnu težinu u odnosu na kontrolnu skupinu. Nije bilo razlika između dvije skupine ispitanika pri mjerenje sistoličnog i dijastoličnog krvnog tlaka, kao i srčanih indeksa prilikom sjedenja. Međutim, postojala je značajna razlika u mjerenju centralnog sistoličnog i dijastoličnog tlaka, kao i srčane frekvenciju prilikom stajanja.
Štoviše, porast indeksa aortne augmentacije – koji se temelji na čvrstoći arterija i općoj valnoj refleksiji – i ukupnog perifernog otpora koji su nađeni u životnoj dobi ispitanika od 11 godine, perzistirali su i u dobi od 19 godina. Ostaje nejasno je li abnormalni periferni otpor u djece rođene ekstremno rano rezultat strukturnih ili funkcionalnih promjena. Sve hemodinamske razlike između dvije skupine ostale su statistički značajne i nakon prilagodbe rezutlat za potencijalne kočimbenike.
Brzina aortnog pulsnog vala nije se značajno razlikovala između dvije skupine u dobi od 19 godina.
Podatci koji se odnose na druge zdravstvene aspekte u dobi od 19 godina još se analiziraju. Ranije je nađeno, u dobi od 11 godina, da su ekstremno rano rođena djece imala značajno oštećenje plućne funkcije (J Pediatr. 2012 Oct;161[4]:595-601.e2), povećani rizik neurorazvojnih oštećenja (Pediatrics. 2009 Aug;124[2]:3249-57), visoku stopu poremećaja učenja i 18 puta veći rizik lošijeg akademskog postignuća u odnosu na odgovarajuće ispitanike iz kontrolne skupine (Arch Dis Child Fetal Neonatal Ed. 2009 Jul;94[4]:F283-9).
American College of Cardiology, 2016 Annual Meeting
Dr. Vesna Harni