Kirurško liječenje menoragija
Prema rezultatima izvještaja Cohranove Grupe za menstrualne poremećaje i subfertilnost, uspješnost kirurškog liječenja obilnih menstrualnih krvarenja resekcijom i ablacijom endometrija više ovisi o vještini liječnika nego o metodi koja se koristi. Obilno menstrualno krvarenje ili menoragija može uzrokovati anemiju i smanjiti kvalitetu života žene. Terapija koja se preporučuje uključuje medikamentozno liječenje željezom, nesteroidnim protuupalnim lijekovima, oralnim kontraceptivima, oralnim progestagenima ili hormonskim intrauterinim uloškom, no često ta terapija nije dovoljna.
Histerektomija je najefikasnija u liječenju obilnih menstruacija ali operacija uklanjanja maternice može uzrokovati ozbiljne komplikacije i ne može biti prihvatljiva opcija za sve žene koje su u reproduktivnoj dobi. Ablacija endometrija koristi različite tehnike za uništavanje endometrija i sve je više zastupljenija kao manje invazivna opcija kod koje se ne treba odstraniti maternica. Resekcija endometrija je još jedna popularna metoda koja koristi žičanu omčicu za otklanjanje sluznice endometrija. No, postoji problem jer i ablacija i resekcija mogu uzrokovati subfertilnost.
Po mišljenju autora, zlatni standardi za resekciju i ablaciju endometrija su laserska toplinska ablacija, transcervikalna resekcija i ablacija kuglicom. Sve tehnike zahtijevaju vizualizaciju maternice sa histeroskopom tako da ovise o vještini kirurga. Kroz vrijeme su se razvile novije ablacijske tehnike „druge generacije“ , kao što je bipolarna radiofrekvencijska mikrovalna ablacija i toplinska ablacija balonom. Neke od ovih novijih tehnika i dalje zahtijevaju upotrebu histeroskopa ili dodatnu opremu.
Ova analiza je uspoređivala učinkovitost, sigurnost i prihvatljivost prve i druge generacije tehnika za liječenje obilnih menstrualnih krvarenja kod premenopauzalnih žena. Bilo je uključeno 4040 žena. Autori su zaključili da nije bilo dovoljno dokaza o superiornosti bilo koje tehnike uspoređujući ablacijske i resekcijske metode. Isto tako nije bilo značajne razlike u smanjivanju količine menstrualnog krvarenja i zadovoljstva pacijentica kada su se uspoređivale novije tehnike druge generacije s zlatnim standardima – histeroskopskim ablacijskim metodama. Tehnike druge generacije, uspoređujući ih sa tehnikama prve generacije, su povezane s kraćim vremenom zahvata (prosječno 15 minuta), povećanom upotrebom lokalnih anestetika (relativni rizik RR 2,8) i povećanom mogućnošću kvara opreme (RR 4,3).
Komplikacije preopterećenja tekućinom, perforacije maternice, laceracije cerviksa i hematometre manje su se dešavale tijekom ablativnih tehnika druge generacije. Svejedno, tehnike druge generacije su bile povezane s većom incidencijom mučnina, povraćanja i grčeva maternice. Potreba za dodatnim kirurškim zahvatima ili histerektomijom zbog obilnih menstrualnih krvarenja nakon 10 godina nakon inicijalnog zahvata je bila smanjena kod upotrebe tehnika druge generacije uspoređujući s tehnikama prve generacije. Svejedno, rizik nije bio smanjen kada je period praćenja uključivao manje od 10 godina od zahvata.
Lethaby A, Penninx J, Hickey M. et al. Cochrane Database Syst Rev. 2013;81CD001501. DOI: 10.1002fl4651858.CD001501.