Konsenzus o utjecaju PCOS-a na zdravlje žene
Sindrom policističnih jajnika čest je endokrinološki poremećaj koji pogađa 5-7% žena reprodukcijske dobi. Liječnici se susreću s tim pacijenticama obično zbog problema nepravilnih menstruacijskih ciklusa ili neplodnosti, a većinom se prvo javljaju obiteljskim liječnicima i ginekolozima.
Dobro je poznato da su veza između PCOS-a i neplodnosti oligoovulacija ili anovulacija. Boljim razumijevanjem patomehanizama, postale su jasnije i metaboličke posljedice sindroma. Zbog toga, ove pacijentice treba kontrolirati i nakon što je riješen njihov osnovni problem zbog kojega su se obratile liječniku.
Dva najveća udruženja za neplodnost, Europsko društvo za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE) i Američko društvo za reproduktivnu medicinu (ASRM), nedavno su u Amsterdamu održali treću radionicu posvećenu PCOS-u.
Tijekom njihovog prvog skupa, revidirani su dijagnostički kriteriji. Prema kriterijima utvrđenima u Rotterdamu 2003. godine, za postavljanje dijagnozu PCOS-a trebaju postojati 2 od 3 kriterija:
• oligoovulacija ili anovulacija
• hiperandrogenemija/hiperandrogenizam i/ili
• policistični jajnici
Tijekom druge radionice, razmotrene su posljedice na reprodukciju.
Treća radionica bavila se pitanjima sveukupnog zdravlja i PCOS-a.
PCOS se može dijagnosticirati bilo kada tijekom reprodukcijske dobi, iako određena fiziološka obilježja adolescencije, u toj dobnoj skupini, otežavaju postavljanje dijagnoze. Akne i nepravilni menstruacijski ciklusi često se javljaju kod adolescentica i ne znače nužno abnormalnost. Preporuka skupine je da se za postavljanje dijagnoze PCOS-a u teenagerica koriste sva 3 kriterija, kao i da se koristi hiperandrogenemija (a ne samo klinički znakovi suviška androgena).
Nadalje, zaključili su da je među kliničkim znakovima, hirzutizam bolji pokazatelj povišene razine androgena, jer su alopecija i akne manje često povezane s hiperandrogenemijom. Kontracepcijske pilule i antiandrogeni i dalje ostaju glavno terapijsko oružje za kontrolu hirzutizma, dok inzulin-senzitizirajući lijekovi imaju minimalni učinak. Menstruacijske nepravilnosti dobar su pokazatelj za otkrivanje žena s PCOS-om jer će se u oko 90% žena s oligoovulacijom i anovulacijom dijagnosticirati PCOS.
Nijedna kontracepcijska metoda nije kontraindicirana uz PCOS. Općenito, oralna kontracepcija ne povećava metabolički rizik, iako treba biti oprezan kod pretilih i inzulin-rezistentnih pacijentica. Neplodnost je česta u žena s PCOS-om primarno kao rezultat nepravilnosti menstruacijskog ciklusa. Rizik pobačaja nije povećan, ali je rizik komplikacija u trudnoći, poput hipertenzije i gestacijskog dijabetesa, veći nego u žena koje nemaju PCOS.
Žene s PCOS-om češće će biti prekomjerne tjelesne težine ili pretile. Pretilost u njih prvenstveno zahvaća gornje dijelove tijela i povezana je s većim metaboličkim rizikom (povećani ukupni kolesterol, LDL kolesterol i trigliceridi, povećan rizik za inzulinsku rezistenciju), pa su time i pod većim rizikom predijabetesa, dijabetesa i metaboličkog sindroma.
Oralni test opterećenja glukozom (OGTT) preporuča se za sve pretile žene i žene s abdominalnom pretilošću. Metformin se treba ponuditi pacijenticama s poremećenom tolerancijom glukoze, ukoliko se glukozu nije uspjelo kontrolirati promjenom životnih navika. Kod pretilih žena, rizik srčano-žilnih bolesti trostruko je povećan. Uz poremećaje masnoća, PCOS je obilježen sistemskom upalom koja oštećuje funkciju endotela.
Žene s PCOS-om također su pod povećanim rizikom endometrijskog raka, a ne čini se da to odnosi i na rizik za rak jajnika i dojke. Međutim, ovaj posljednji navod temelji se na ograničenim podacima.
Rizik poremećaja raspoloženja također je značajan, a kvaliteta života često je manja. PCOS je najvjerojatnija dijagnoza u žena s nepravilnim menstruacijskim ciklusom, a najšire prihvaćeni patomehanizam je disregulacija djelovanja inzulina.
Utjecaj PCO-a na ovarijsku funkciju dobro je opisan i tijekom posljednjih desetljeća prikupljeni su dokazi koji ukazuju na to da osim utjecaja na problem plodnosti ovaj sindrom ima i daljnje medicinske posljedice. Sve te spoznaje pomoći će nam razviti načine probira za različite dobne skupine žena i preporučenu terapiju kako bi se izbjegle komplikacije.
Važna je točna dijagnostika. Pojedine sastavnice dijagnostičkih kriterija češće su nego cijeli sindrom. Nekoliko drugih endokrinoloških nenormalnosti odgovorno je za iregularni menstruacijski ciklus, tako da se PCOS ne može dijagnosticirati samo temeljem trajanja duljine ciklusa. Postavljanje točne dijagnoze važno je da bi se izbjeglo nepotrebno liječenje i pogrešno označilo pacijenticu kao osobu koja ima sindrom s dugoročnim neželjenim posljedicama po zdravlje.
Najčešće se zahvaćene pacijentice javljaju liječniku radi problema povezanih sa suviškom androgena ili abnormalnošću menstruacijskih ciklusa. Posao liječnika, međutim, ne završava kada se ti problemi riješe.
U ovih pacijentica treba tražiti metaboličke abnormalnosti (profil lipida, metabolizam glukoze, hipertenzija), potencijalne psihičke probleme i mogućnost prijetumorskih ili tumorskih promjena. Ukoliko anovulacijski ciklus traje dovoljno dugo, hiperplazija endometrija pa i rak endometrija mogu se razviti tijekom vremena kod inače zdravih žena. Takva evaluacija počesto zahtijeva multidiciplinarni pristup.
Liječnici primarne zaštite trebaju biti svjesni dugotrajnih rizika po zdravlje, jer su upravo oni ti koji u tipičnim slučajevima, ove pacijentice prvi viđaju i liječe. Ukoliko pacijentici ne objasnimo dugotrajne rizike po zdravlje dok smo u mogućnosti spriječiti ih i ne damo joj jasne preporuke za zdravi životni stil, susrest ćemo se s posljedicama ovih medicinskih problema ( hipertenzija, metabolički sindrom, dijabetes).
Fauser BC, Tarlatzis BC, Rebar RW et al. Fertil Steril. 2012; 97:27-38. e25