Rak endometrija i debljina
U časopisu American Journal of Obstetrics and Gynecology objavljen je članak "Razumijevanje pretilosti i rizika za rak endometrija-mogućnosti prevencije", autora Schmandta i kolega.
Zloćudne bolesti drugi su među vodećim uzrocima smrti u žena. S učestalošću 24/100,000, rak sluznice maternice četvrti je najčešći karcinom u žena. Kada se otkrije u ranom stupnju bolesti, ova je vrsta raka povezana s relativno dobrom prognozom. Karcinom endometrija najčešći je u menopauzalnih žena, ali ukoliko su prisutni određeni rizični faktori, pojavljuje se i u mlađoj životnoj dobi.
S nastankom raka povezani su faktori na koje možemo i oni na koje ne možemo utjecati
Genetski faktori su nasljedni i ženu stavljaju pod povećani rizik za određeni tip raka. Reproduktivni faktori (na primjer dob prve i posljednje mjesečnice u životu) također su djelomice nasljedni i više ili manje izvan ženine kontrole. Korištenje hormona, životne navike i liječenje zdravstvenih problema koji utječu na rizik za rak ili njegovu prognozu, rizični su faktori na koje možemo utjecati.
Pretilost je povezana s brojnim nepoželjnim učincima na zdravlje. Dobro je poznata činjenica da je debljina faktor kardiovaskularnog rizika koji vodi i povećanoj učestalosti šećerne bolesti, da predstavlja stres za koštani sustav, ali i da je povezana s nekim vrstama raka. Odavno se zna da je debljina rizik za rak sluznice maternice. U članku kojeg su objavili Schmandt i kolege prikazani su patomehanizmi kojima pretilost povećava rizik za endometrijski rak, ali su ponuđene i određene mogućnosti liječenja.
Estrogeni djeluju na sluznicu maternice tako da potiču njezino zadebljanje. Tijekom menstruacijskog ciklusa, hormon progesteron koji nastaje nakon ovulacije, potiče tzv. diferencijaciju i decidualizaciju endometrija. Na kraju ciklusa, kako opada aktivnost žutoga tijela, dolazi do menstruacije i ljuštenja funkcionalnog sloja sluznice maternice. Kada je endometrij izložen neoponirajućem djelovanju estrogena (npr. žena nije rađala, nema ovulaciju ili koristi estrogene bez progesterona), povećava se rizik za hiperplaziju i rak endometrija.
Debljina je poznati rizični faktor za rak endometrija. Taj je rizik povezan s hormonskim i upalnim utjecajima masnoga tkiva. Masne stanice, adipociti, imaju enzim aromatazu koja pretvara androgene hormone jajnika u estrogene, a oni potiču zadebljanje endometrija. Razina globulina koji veže spolne hormone (SHBG) niža je u debelih žena i zato je razina slobodnog, biološki aktivnog hormona povišena.
Dodajmo da je i aktivnost hormona inzulina promijenjena kod pretilih žena. Razina globulina koji veže inzulin je smanjena i povećane su razine slobodnog inzulina. Inzulin i faktori rasta slični inzulinu (IGF) također djeluju na sluznicu materice uzrokujući njezino zadebljanje, zajedno sa ostalim faktorima rasta (npr. epidermalnim faktorom rasta). Inzulin i IGF potiču proliferaciju endometrija putovima koji su pojačano aktivni kod žena s rizikom endometrijskog raka.
Masno tkivo oslobađa upalne faktore koji se zovu adipokini koji su djelomično odgovorni za inzulinsku rezistenciju udruženu s pretilošću i zato ima ulogu u pojačanoj proliferaciji endometrija. Adiponektin, kojega stvara masno tkivo, ima inhibirajući utjecaj na proliferaciju. Razina adiponektina je obrnuto povezana s količinom masnog tkiva, stoga brojni putovi (uključujući pretvorbu androgena u estrogene djelovanjem aromataze, povećanu razinu slobodnog estrogena, inzulina i IGF-a, povećanu sekreciju inflamatornih adipokina i sniženu razinu adiponektina), mogu objasniti povećani rizik za rak endometrija kod pretilih žena.
Razumijevanje značaja tih putova otvara i mogućnost liječenja. Dobro je poznato da progesteron (nalazi se u kombiniranoj kontracepciji ili u progesteronskoj terapiji koja se uzima na usta ili stavlja u maternicu kao intrauterini uložak) može djelovati tako da zaštiti sluznicu, ali i liječi od hiperplazije i raka endometrija. Gubitak težine, a time i masnog tkiva, povezani su sa smanjenjem rizika. Dijeta, vježbe i kirurški zahvati za smanjenje težine, imaju zaštitni učinak.
Korištenje inzulin-senzitizirajućih lijekova (npr. metformin) također mogu smanjiti rizik. Liječenje metforminom povezano je sa smanjenjem razine inzulina i gubitkom težine, te aktivira puteve koji koče proliferaciju stanica. Pokazano je i da metformin smanjuje aktivnost adipocitne aromataze i povećava izraženost progesteronskih receptora.
Rak endometrija najčešći je u petom i šestom desetljeću života. Osim reproduktivnih faktora, neoponirani estrogeni igraju važnu ulogu kao faktori rizika. Pretilost, koja je povezana s većom razinom estrogena je nezavisni promjenjivi rizični faktor za rak endometrija. Određeni zdravstveni problemi (dijabetes melitus i hipertenzija, na primjer) također su rizični faktori za ovaj tip raka. Učestalost tih bolesti veća je u debelih žena, tako se čini da je im pretilost zajednička poveznica.
Najvažnije je da imamo mogućnost promijeniti životne navike koje će onda dovesti do smanjenja tjelesne težine. Promjene u prehrani, redovita tjelovježba i u težim slučajevima, kirurški zahvat za kontrolu težine, dovode do smanjenja masnoga tkiva. Gubitak težine poboljšava kontrolu glukoze i rezultira smanjenjem razine inzulina. Time se neposredno smanjuje rizik za rak endometrija, šećernu bolest i bolesti srca i krvnih žila.
Mjerenje razine adipokina može biti korisno za procjenu osobnog rizika i odgovora na liječenje.
Progesteron se može davati na nekoliko načina i smatra se prvom linijom u prevenciji i liječenju. Lijekovi koji utječu na adipokine i razinu inzulina također se koriste u terapiji. Metformin ima brojne povoljne učinke. Načini kojima metformin može prevenirati endometrijski rak dobro su opisani, ali kliničke studije to trebaju i potvrditi.
Dobre strane promjene životnoga stila su brojne i to više ne treba ponavljati. Zato, umjesto da čekamo razvoj zdravstvenih posljedica, pretilim ženama treba osigurati potrebne informacije koje će ih potaknuti na promjenu životnih navika, što je veliki izazov.
Am J Obstet Gynecol * Medscape 26.1.2012.