Kontracepcija poslije porođaja
Zaštita od neželjene trudnoće nakon porođaja - postpartalna kontracepcija, zahtijeva primjenu osobito sigurnih kontraceptiva. Prednost se daje reverzibilnim metodama kontracepcije, pri čemu najznačajnije pitanje ostaje dojenje.
Ukoliko iz bilo koji razloga žena nakon poroda neće nastaviti dojiti, s prvom ovulacijom se može računati najranije 25 dana nakon poroda.
Prva menstruacija kod žena koje ne doje po pravilu dolazi nakon 45 ± 10 dana po porodu, a već krajem šestog tjedna nakon porođaja već polovica žena koje ne doje imala je ovulaciju.
Ukoliko žena ne doji, preporučuje se započeti s kontracepcijom još i prije prvog menstruacijskog krvarenja po porođaju. Metoda izbora je oralna kontracepcija, pri čemu se prednost daje niskodoziranim kontraceptivima.
Obzirom na povišeni rizik tromboze tijekom trudnoće, s oralnom kontracepcijom ne bi se trebalo započeti prije navršenih 28 dana (4 tjedna) po porođaju, obzirom da u ovo vrijeme dolazi do normalizacije parametara fibrinolize i koagulacije krvi.
Ukoliko se tijekom trudnoće javljao povišeni tlak, s oralnom kontracepcijom se ne bi smjelo započeti sve do normalizacije tlaka.
Ukoliko unatoč preporukama, jedna žena želi započeti s oralnom kontracepcijom i ranije od preporučenih 28 dana po porođaju, nije nužno raditi test na trudnoću prije početka kontracepcije.
Ako tijekom prvih šest tjedana nakon porođaja ne dolazi do menstruacijskog krvarenja, preporuča se načiniti gestagenski test i za vrijeme krvarenja započeti s uzimanjem oralne kontracepcije.
"Čista", samo-gestagenska kontracepcija može se početi primjenjivati već kratko vrijeme nakon porođaja, a injekcija depo-gestagena već tjedan dana po porođaju, obzirom da ne utječe na jačinu i trajanje lohija.
Kod žena koje isključivo doje (najmanje 5 do 6 podoja u redovitim razmacima tijekom 24 sata), ne prihranjuju djecu, te nemaju menstruacijskih krvarenja može se sa sigurnošću računati s anovulacijom - izostankom ovulacije.
Mehanizam potiskivanja ovulacije je utoliko djelotvorniji, što je veći broj podoja na dan. Dojenje je izuzetno dobra metoda kontracepcije, pri čemu je rizik trudnoće u prvih 6 mjeseci po porođaju manji od 2% (1 - 6%). Računa se da dojenje spriječi više trudnoća godišnje u svijetu, nego sve ostale metode kontracepcije zajedno!
Mehanizam kojim dojenje dovodi do anovulacije počiva na povišenom izlučivanju hormona prolaktina što se dešava svaki puta kod stimulacije bradavice dojke prilikom dojenja. Prolaktin ometa pulzacijsku sekreciju hipotalamičkog hormona GnRH, pri čemu se smanjuje produkcija LH, dok izlučivanje FSH ostaje netaknuto.
Na ovaj način jajnik zapravo stvara folikul, koji zbog niske razine LH ne prska te se jajna stanica ne oslobađa, odnosno izostaje ovulacija. S prekidom dojenja, ovulacija nastupa unutar 2 - 4 tjedna.
Za vrijeme dojenja se ne primjenjuje oralna kontracepcija, obzirom da može utjecati na smanjenje proizvodnje mlijeka, kao i povisiti rizik tromboembolije. Nije poznat negativan utjecaj oralne kontracepcije na dijete.
Ukoliko se jedna žena ipak želi i za vrijeme dojenja zaštiti hormonskim kontraceptivima, onda se preporučuju čisti gestagenski preparati ("mini"-pilule ili depo-injekcije gestagena).
Niti jedna od velikih studija koje su ispitivale utjecaj gestagenske kontracepcije na tjelesni ili mentalni razvitak djeteta nije mogla pokazati negativan utjecaj usprkos prisutnosti gestagena u majčinom mlijeku.
Koncentracija gestagena u majčinom mlijeku je za oko 60% viša nego u majčinom serumu, ali brza razgradnja i intenzivan metabolizam ovih spojeva u dojenčeta su razlog da se ove tvari ne mogu dokazati i u serumu djeteta.
World Health Organisation (WHO), kao i International Planned Parenthood Federation (IPPF) preporučuju nehormonsku kontracepciju kao metodu izbora kontracepcije kod žena koje doje. Iako se kod žena koje koriste klasične intrauterine uloške ("bakarna spirala") mogu u vrlo maloj količini naći ioni bakra u sluznici maternice (endometrij); nije registriran utjecaj na koncentraciju ceruloplazmina (bjelančevine koja veže bakar) ili bakra u majčinom mlijeku.
Prikladna alternativa je i intrauterini uložak s hormonskim cilindrom ("Mirena").
Frauenarzt 2002; 43; 11:1318-1323
dr. Vesna Harni