Korak bliže predviđanju rizika za preeklampsiju u dijabetičarki
Trudnice s dijabetesom melitusom tip 1 imaju rizik za preeklampsiju koji je 2 - 4 puta veći nego u trudnica koje nemaju šećernu bolest, a znanstvenici misle da su otkrili neke nove biljege koji bi mogli pomoći u otkrivanju dijabetičarki s najvećim rizikom.
Valerie A. Holmes iz the Centre for Public Health, School of Medicine, Dentistry, and Biomedical Sciences, Queen's University Belfast, Sjevrena Irska, sa skupinom suradnika procjenjivala je razine angiogenih i antiangiogenih tvari u serumu žena s dijabetesom tipa 1 u drugom tromjesečju trudnoće i otkrila da su trudnice u kojih se razvila preeklampsija imale poremećene razine tih biljega.
Istraživanje, najveće takve vrste do sada, „pokazalo je da ti biljezi mogu omogućiti bolje predviđanje rizika od poznatih kliničkih rizičnih faktora“, rekla je dr. Holmes. Studija je objavljena on-line 6.8.2013. u Diabetes Care.
Ranija istraživanja pokazala su da žene s rizikom za preeklampsiju imaju promijenjeni angiogeni profil, ali samo su neka imala poseban osvrt na trudnice s dijabetesom tipa 1. "Naši rezultati u pažljivo odabranoj skupini žena s dijabetesom tipa 1 pokazali su da određivanje tih faktora u žena s klinički prepoznatim rizičnim čimbenicima značajno poboljšava mogućnost predviđanja nastanka preeklampsije.“ Ovi rezultati važan su korak na putu utvrđivanja bodovne tablice rizika za žene s dijabetesom tipa 1.
Znanstvenici su proučavali skupinu od 540 žena iz istraživanja the Diabetes and Preeclampsia Intervention Trial (DAPIT), u kojemu su sudjelovale pacijentice iz 25 centara diljem Škotske, Sjeverne Irske i Engleske, između travnja 2003. i lipnja 2008. Uzorci krvi uzimani su s 26 tjedana gestacije i analizirani u laboratoriju čijim djelatnicima nije bio poznat status preeklampsije za pojedinu trudnicu.
Povezanost angiogenih faktora kao što je placentalni čimbenik rasta (PIGF) i antiangiogenih faktora kao što su topiva fms-nalik tirozin kinaza-1 (sFlt-1) i topljivi endoglin (sEng)- s preeklampsijom, određivana je logističkom regresijskom analizom uz prilagodbu faktora dobi, indeksa tjelesne mase, trajanja dijabetesa, pariteta, anamneze preeklampsije, pušenja i kliničkih parametara kao što su krvni tlak, hemoglobin A1c, i bubrežna funkcija.
Od 540 žena uključenih u istraživanje, 94 (17%) razvilo je preeklampsiju, a 198 (37%) rodilo je prijevremeno (prije 37 tjedana gestacije), uključujući 61 ženu s preeklampsijom (65% od žena s preeklampsijom u usporedbi s 31% žena bez preeklampsije; P < .001).
Znanstvenici su primijetili signifikantno veću razinu sFlt-1 i sEng i signifikantno nižu razinu PIGF, kao i promijenjene omjere tih angiogenih i antiangiogenih faktora tijekom drugog tromjesečja trudnoće u žena koje su kasnije dobile preeklampsiju u usporedbi s onima koje nisu.
„Naša studija pokazuje da su već poznati klinički faktori rizika kao što su anamneza ranije preeklampsije, dob, BMI, trajanje dijabetesa, broj porođaja, vrijednost glukoze u krvi i krvni tlak uistinu vrijedni pokazatelji u ovoj populaciji“, rekla je dr. Holmes, ali rezultati „također ukazuju da angiogeni faktori imaju dodatnu kliničku vrijednost u predviđanju rizika“.
Ispitivanje angiogenih faktora za sada je ograničeno samo na istraživačke laboratorije, ali postoji interes za razvoj takvih testova za laboratorijsku primjenu. "Postojanjem sve većeg broja dokaza o ulozi angiogenih faktora u patogenezi preeklampsije, nekoliko je kompanija iskazalo interes za stvaranje komercijalnih testova za neke od istraživanih angiogenih faktora, prije svega za PIGF kako bi nam to pomoglo u probiru žena i procjeni rizika od nastanka preeklampsije. Očekuje se da će u budućnosti i uz daljnja istraživanja takvi testovi postati sastavni dio rutinskih postupaka probira u procjeni rizika za nastanak preeklampsije.“
Diabetes Care. Objavljeno on-line, 2013.