Liječenje kandidijaze i antikoagulansi
Uporaba flukonazola u jednokratnoj dozi od 150 mg, što je čest i uobičajen način liječenja vulvovaginalne kandidijaze, može dovesti do produljenja protrombinskog vremena na klinički relevantnu razinu u žena koje koriste antikoagulacijsku terapiju s varfarinom, ukazuju rezultati male studije američkih znanstvenika. Protrombinsko vrijeme bi, stoga u ovih pacijentica, trebalo pažljivo nadzirati uz potrebu promjene doze varfarina.
Flukonazol je lijek za kojeg je poznata interakcija s brojnim drugim tvarima, uključivši i antikoagulans varfarin, pri čemu mogu nastupiti ozbiljne komplikacije u smislu krvarenja, objavljeno je u znanstvenom časopisu Obstetrics and Gynecology. I dok je do sada nekoliko ispitivanja istraživalo učinak primjene flukonazola tijekom nekoliko dana na rizik krvarenja kod ispitanica na varfarinu, do sada nije istraživan učinak jednokratne primjene flukonazola na protrombinsko vrijeme kod korisnica varfarina.
Aktualno istraživanje je uključivalo šest žena koje su koristile antikoagulantnu terapiju varfarinom tijekom najmanje posljednjih 6 mjeseci, a doza lijeka nije mijenjanja najmanje posljednja 4 tjedna. Protrombinsko vrijeme i INR - "International Normalized Ratio" su određivani prije početka liječenja, te potom dva, pet i osam dana nakon jednokratne primjene od 150 mg flukonazola.
Prosječna vrijednost INR prije početka liječenja je iznosila 2.6, navode autori iz Kelsey-Seybold Clinic u Houstonu. Nakon primjene flukonazola, kod dvije pacijentice je došlo do porasta INR preko 4, što se smatra klinički relevantnom razinom.
Protrombinsko vrijeme se produljivalo 11%, 34% i 2%, mjereno dva dana, pet dana i osam dana nakon jednokratne primjene flukonazola. Kod još jedne pacijentice doza vrafarina morala je biti smanjena zbog subkonjunktivalnog krvarenja.
"Obzirom na uski terapeutski indeks varfarina i individualnu osjetljivost kod dijela opće populacije, nakon jednokratne primjene flukonazola mogu biti nužne neke promjene u dozi varfarina", zaključak je autora.
Obstet Gynecol 2006;107:310-313.
dr. Vesna Harni