Makrolidi u trudnoći nisu povezani s prirođenim manama
Uporaba makrolida tijekom trudnoće ne povećava rizik od oštećenja ploda, napisali su istraživači iz Kanade. "Naša studija je provedena u sklopu studije "Quebec Pregnancy Cohort", jedne od najvećih studija s trudnicama u svijetu i nije nađena statistički značajna povezanost između uporabe makrolida (učestalo korišteni antibiotici) za vrijeme trudnoće i rizika od malformacija," rekla je Dr. Anick Berard, CHU Saint-Justine, Montreal, Quebec, Kanada. "Kada gledamo određene vrste makrolida, nije pronađena povezanost između korištenja azitromicina, klaritromicina ili eritromicina tijekom prvog tromjesečja trudnoće i rizika od velikih malformacija ili srčanih malformacija", rekla je Dr. Berard.
"Do 2005. godine su makrolidi smatrani sigurnim tijekom trudnoće", objasnila je dr Berard. "Međutim, u 2005.g. je švedska studija pokazala da trudnice koje koriste eritromicin (vrsta makrolida) imaju dvostruko veći rizik za rađanje djeteta s kardiovaskularnim malformacijama. To je navelo švedsku i norvešku Agencije za lijekove da izdaju upozorenje protiv njegove upotrebe u vrijeme prvog tromjesečja trudnoće. Takva upozorenja nisu izdana u SAD-u i Kanadi. " Dr. Berard i kolege su koristili podatke od više od 135,800 jednoplodnih trudnoća da bi ispitali rizik od velikih kongenitalnih malformacija (VKM), osobito srčane malformacije fetusa, nakon izlaganja makrolidima u prvom tromjesečju.
Gotovo jedna od 10 trudnoća (9,8%) je rezultirala s velikim kongenitalnim malformacijama kod novorođenčeta dijagnosticiranim u prvoj godini života; 1,7% svih trudnoća su bile izložene makrolidima u prvom tromjesečju. Među 914 trudnoća izloženih azitromicinu, najčešće propisivanom makrolidu, bilo je 120 velikih kongenitalnih malformacija (13,1%); udio za eritromicin je bio 9% i 11,5% za klaritromicin, izvijestili su istraživači u "Pharmacoepidemiology and Drug Safety" online 29. listopada. Relativni rizik od velikih kongenitalnih malformacija je bio značajno povećan za azitromicin. No, nakon prilagodbe za potencijalne ometajuće čimbenike, pao je na 1.19. Korigirani, relativni rizik je bio 0.96 za eritromicin i 1.12 za klaritromicin.
Isto tako, nije nađena značajna povezanost između makrolida (ili penicilina) korištenih tijekom prvog tromjesečja trudnoće i cjelokupnog rizika od srčanih mana ili rizika od defekata atrijskog / ventrikularnog septuma. "Glavna razlika između našeg rada i švedske studije je da smo imali mogućnosti prilagodbe čimbenika (infekcije, itd...) prije i tijekom prvog tromjesečja u našem modelu," objasnila je dr Berard. "S obzirom da je sama infekcija povezana s prirođenim manama, naša studija je bila u stanju razlikovati učinak ostalih čimbenika od učinka lijeka. Švedsko istraživanje nije to bilo u mogućnosti učiniti i vjerojatno je pokazalo pretjeran učinak makrolida na prirođene mane. " "Treba uvijek biti zabrinut o rizicima i prednostima korištenja lijekova tijekom trudnoće, a posebno tijekom prvog tromjesečja (organogeneze)", rekla je dr Berard. "Ne možemo reći da je lijek siguran s obzirom na ograničenja u trenutno obavljenim studijama, no možemo reći da je naša studija ohrabrujuća za uporabu makrolida tijekom prvog tromjesečja trudnoće. Nismo našli povećanje rizika od malformacije iznad osnovnog rizika (osnovni rizik od velikih malformacija = 3-5%, rizik od srčanih mana = 1%) ".
Dr. Bengt Kallen iz "Lund University Tornblad Institute" u Švedskoj je nedavno ažurirao izvornu studiju i rekao: "Kada je razdoblje promatranja (koji je sadržavalo oko 2,500 slučajeva izloženosti) podijeljeno u dva dijela, prvi period (1996-2003) je imao 34 izloženih kardiovaskularnim manama, drugi period (2004-2011) je imao devet - ali omjeri su bili gotovo identični: 1.69 i 1.71, iako zadnji nije imao statistički značaj. Objašnjeno je da je korištenje eritromicina palo za 90%, s maksimumom oko 3 na 1,000 na oko 0.3 na 1,000 Pa…čini se da se velika količina eritromicina za liječenje može izbjeći! " "Prema mom mišljenju, makrolide (a osobito eritromicin) treba izbjegavati u ranoj trudnoći, ako je to moguće", zaključio je. "To znači da je bolje preporučiti, kada je to moguće, radije fenoksimetilpenicilin. Kad postoji snažna indikacija za uporabu makrolida, mora se znati da je povećanje rizika umjereno i od malog značaja za pojedinog pacijenta."
IZVOR: http://bit.ly/20tiqs9
Pharmacoepidemiol Drug Safety 2015.
Poliklinika Harni