Datum zadnje izmjene: 08. 04. 2024.


Velika opservacijska studija nije našla povećani rizik od prijevremenog porođaja ili niske porođajne težine nakon in vitro oplodnje s prihvatljivom razinom stimulacije jajnika u usporedbi s nestimuliranim IVF. "Ovi rezultati podupiru činjenicu da je stimulacija jajnika sigurna za povećanje stope živorođenosti ako se koriste prihvatljive razine stimulacije jajnika, kao što je manje od 20 jajnih stanica," izjavila je dr Sesh Kamal Sunkara na godišnjem sastanku Europskog društva za humanu reprodukciju i embriologiju.

Epigenetske izmjene koje proizlaze iz stimulacije jajnika ili kulture embrija su pod povećanom prismotrom zbog mogućeg doprinosa nepovoljnih perinatalnih ishoda. Nedavna analiza dr Sunkare i njenih suradnika sa gotovo 66.000 jednoplodnih porođaja je pokazala značajno veći rizik od prijevremenog poroda (PTB) i niske porođajne težine (LBW) kod žena s prekomjernim odgovorom stimulacije jajnika (> 20 jajnih stanica) u odnosu na one s normalnim odgovorom (10-15 jajnih stanica) (Hum Reprod 2015; 30:.. 1473-1480). To je uzeto u obzir u trenutnoj analizi, izvijestila je dr Sunkara iz "Aberdeen Fertility Centre, Aberdeen Maternity Hospital", Sveučilište u Aberdeenu u Škotskoj.

Korištenjem bazu podataka „Human Fertilisation and Embryology Authority“, koja uključuje podatke za sve IVF cikluse provedene u Velikoj Britaniji od 1991. do 2012. godine, istražitelji su analizirali 719,220 IVF stimuliranih ciklusa i 135,570 IVF nestimuliranih ciklusa, koji su rezultirali s 105,374 i 10,668 jednoplodnih živorođenih porođaja. Začudo, većina žena u obje skupine su bile u dobi od 18-34 godina u vrijeme liječenja, rekla je dr Sunkara.  Veliki udio nestimuliranih ciklusa nije imalo oocita u usporedbi sa stimuliranom skupinom (41,7% u odnosu na ~ 7%). Ukupna stopa po ciklusu je bila značajno veća kod stimulacije nego bez stimulacije (19,4% u odnosu na 8%), što je stopa nataliteta multiplih trudnoća (24,4% vs 2,1%), rekla je.

U neusklađenim analizama, stimulirane u odnosu na nestimulirane skupine su imale značajno veće stope PTB (9,2% vs 5,5%; omjer vjerojatnosti, 1,72), rani PTB (1,7% vs 0,7%, ili, 2,36), LBW (9,3% vs 5,1%; OR, 1,91) i vrlo rani LBW (1,8% vs 0,8%; OR, 2,23). Nije bilo značajne razlike za sve ishode između stimuliranih i nestimuliranih ciklusa slijedeći logističku regresiju i prilagodbu za životnu dob, godine liječenja, prethodne IVF cikluse, prethodne porođaje živorođenih, broj oocita (≤ 20 ili> 20), i dan transfera embrija, rekla je dr Sunkara.  Prilagođene omjeri su bili: PTB (AOR, 1.04), rani PTB (AOR, 1.60), LBW (AOR, 1.93) i vrlo rani LBW (AOR, 1,01). "Rezultati su pokazali da stimulacija unutar prihvatljivih granica ne povećava rizik od PTB i LBW", izjavila je.

 

European Society of Human Reproduction and Embryology, 2015. annual meeting


Poliklinika Harni
  Novosti - Sve