Makrolidni antibiotici i duodenalna stenoza kod djece
Liječenje mlađe djece i trudnica s makrolidnim antibioticima može biti povezano s dječjom hipertrofičnom stenozom pilorusa (IHPS – 'infantile hypertrophic pylore stenosis'), pokazuje novo istraživanje sprovedeno u Danskoj. Upotreba makrolida kod male djece može biti u velikoj mjeri povezana s dječjom hipertrofičnom stenozom pilorusa i potrebno ih je koristiti samo kada je korist od liječenja veća od mogućih rizika, savjetovali su autori studije u BMJ. "Naša studija je prva izvjestila o značajnoj povezanosti između korištenja makrolida kod trudnica i dječje hipertrofične stenoze pilorusa", rekla je za Reuters Health autorica dr. Marie Lund ('Statens Serum Institut', Copenhagen, Danska).
"Iako je apsolutan rizik za IHPS bio manji kod trudnica i kod djece mlađe od dva tjedna nego kad su makrolide koristila djeca od 14 do 120 dana nakon porođaja, povećani rizik se svakako mora uzeti u obzir u odabiru terapije", rekla je. "Također smo našli moguću vezu s korištenjem makrolida tijekom kasne trudnoće, ali je realni rizik malen u apsolutnim brojkama", rekla je. Podatci su uzimani iz nacionalnog registra u Danskoj.
Dr. Lund i njene kolege pregledali su podatke 999,378 živorođene djece (iz jednoplodnih trudnoća) kroz 15 godina i povezali podatke vezane uz liječenje makrolidima (korišteni kod djece n=6,591; korišteni kod majki nakon porođaja n=21,557, korišteni kod trudnica n=30,091) i operacijama zbog dječje hipertrofične stenoze pilorusa. Tražili su podatke o IHPS operacijama slijedeći tri načina liječenja makrolidima: kod djece nakon porođaja, kod majki nakon porođaja i kod majki tijekom trudnoće. Oko 800 djece je razvilo dječju hipertrofičnu stenozu pilorusa (0,9 slučajeva na 1,000 porođaja).
Uspoređujući s djecom koja nisu primila makrolide, relativni rizik za IHPS kod djece koja su dobila makrolide u periodu od 0-13 dana nakon porođaja je bio 29,8. Za makrolidnu terapiju provedenu između 14 do 120 dana po porođaju relativni rizik je bio 3,24. Kada su makrolide uzimale majke od 0 do 13 dana nakon porođaja relativni rizik je bio 3,49 dok je isti rizik iznosio 0,70 ako su makrolidi korišteni 14 do 120 dana nakon porođaja. Kada su makrolide uzimale majke tijekom trudnoće relativni rizik je bio 1,02 (uporaba antibiotika između do 27. tjedna trudnoće) i 1,77 ako su makrolidi korišteni nakon 28. tjedna trudnoće do porođaja.
Autori su napisali: "Infekcija hripavcem kod djece povezana je s ozbiljnim komplikacijama i potencijalno je smrtonosna ako se ne liječi. Ako je dijete mlađe od 6 tjedana, makrolidi azitromicin i klaritromicin su jedina terapija za hripavac po preporukama od 'UK Health Protection Agency i US Centres for Disease Control and Prevention'; niti jedni drugi lijekovi nisu preporučeni za ovu dob". "Čini se da je apsolutni rizik od IHPS, stanja koje se rješava relativno nekompliciranim kirurškim zahvatom, manji do rizika neliječenog hripavca", dodali su. "Isto tako", nastavili su "ako postoji sigurno alternativno liječenje (na primjer za druge infekcije), najbolje je izbjeći makrolide kod male djece". U zaključku su rekli: "Jasno nam je da nismo u mogućnosti napraviti studije na majkama i djeci koje bi bile bezopasne. Ali je činjenica da je danski registar veoma detaljan i uključuje mnogo informacija tako da je bilo moguće doći do novih spoznaja u ovom području."
BMJ 2014.
Poliklinika Harni