Varijacije smjernica za prijevremeni porođaj u Europi
Smjernice za liječenje prijevremeno rođene djece razlikuju se među europskim zemljama, pokazalo je novo istraživanje.
U 19 promatranih zemalja malo toga se slagalo u postupku prema bebama rođenim između 22.-25. tjedna trudnoće, a roditelji obično nisu uključeni u donošenje odluke o liječenju, pokazalo je istraživanje.
"Tendencija svake zemlje je stvaranje vlastitog postupnika u liječenju beba iz ekstremno ranih trudnoća," rekao je autor dr. Neil Marlow, iz UCL EGA instituta za zdravlje žena u Londonu.
"Problem je u tome što unatoč najboljoj stopi preživljenja, nije postignuto izvjesno poboljšanje stope trajnog oštećenja i stupnja u kojem to utječe na pojedinačnu odluku. Tako različite zemlje dolaze do različitih odluka korištenjem istih podataka," naveo je Dr. Marlow.
Dr. Marlow i njegov tim objavili su svoje rezultate u online izdanju znanstvenog časopisa 'Archives of Disease in Childhood - Fetal and Neonatal Edition'.
Podatci iz istraživanja nacionalnih pedijatrijskih i neonatalnih društava u 19 zemalja pokazali su najveće slaganje u smjernicama za bebe rođene u 25. tjednu trudnoće. Šesnaest zemalja poziva na reanimaciju, dok se u tri zemlje intervencija preporučuje na temelju bebinog stanja.
Za bebe rođene u 24. tjednu trudnoće, devet zemalja preporučuje reanimaciju pri rođenju, osam zemalja intervenciju ovisno o stanju djeteta, a dvije zemlje ograničavaju reanimaciju, primjenu srčane kompresije ili lijekova.
Za bebe rođene u 23. tjednu trudnoće i ranije, u sedam zemalja je preporuka ne poduzimati aktivnu intervenciju, u osam zemalja se savjetuje donijeti odluku od slučaja do slučaja, u tri zemlje postupak ovisi o dopuštenju roditelja, i u jednoj zemlji se savjetuje hitna reanimacija. Dvanaest od 19 zemalja uključuje roditelje u odluci o reanimaciji pri rođenju djeteta u 23. tjednu trudnoće ili ranije.
Liječnik ima konačnu riječ o oživljavanju u 16 zemalja, a niti jedna od evaluiranih zemalja ne daje konačnu riječ roditeljima. Liječnici i roditelji odlučuju zajedno u dvije zemlje, dok Visoki sud donosi konačnu odluku.
Samo tri zemlje konzultiraju roditelje pri donošenju svojih odluka. Ovakav neuspjeh uključivanja roditelja u donošenje odluke o liječenju mogao bi rezultirati liječenjem koje se manje temelji na stvarnim dokazima i više na mišljenju liječnika, rekao je dr. Marlow.
"Naš plan nije predlaganje europskog rješenja za to, ali se nadamo da će ovi rezultati ukazati na velike razlike između zemalja i dovesti do šire rasprave. Konkretno, želimo čuti prospektivni glas roditelja u ovim razgovorima, jer je za liječnike daleko lakše donijeti odluku na temelju vlastitih preferencija i tumačenja evidencije", rekao je.
Arch Dis Child Fetal Neonatal Ed 2014.
dr. Vesna Harni