Možda se ne trudimo dovoljno u prevenciji raka vrata maternice
Ginekolozi se općenito ne pridržavaju utvrđenih smjernica o probiru na rak vrata maternice i cijepljenju protiv humanog papiloma virusa, pokazuje istraživanje.
"Promjena kliničke prakse je uvijek izazov, ali zdravlje žena će biti bolje ako se usredotočimo na cijepljenje teenagerica protiv HPV umjesto da samo čekamo hoće li humani papiloma virus izazvati prekancerozne promjene na vratu maternice koje će u odrasloj dobi trebati invazivno liječiti", rekla je dr. Rebecca B. Perkins.
Kako bi procijenili pridržavaju li se smjernica koje je još 2009. dalo Američko udruženje ginekologa i opstetričara (ACOG), dr. Perkins i kolege iz Boston University School of Medicine anketirali su ginekologe. Od 1000 anketiranih liječnika, potpune odgovore dalo je 366. Objavljeno je to u the American Journal of Preventive Medicine.
Iako je 92% ginekologa ponudilo cijepljenje protiv HPV, samo je 27% žena primilo cjepivo.
31% liječnika naveo je nepostojanje većih prepreka cijepljenju, ali 56% je istaknulo da su roditelji odbili cijepiti svoje kćeri.Čak 42% je odgovorilo da su djevojke same odbile cjepivo. Oko četvrtina (23%) navela je cijenu cjepiva kao razlog odbijanja vakcinacije. 21% ginekologa odgovorilo je da su zaboravili ponuditi cijepljenje. Tek 40% liječnika ponudilo je cijepljenje ženama koje doje, iako je prema važećim smjernicama cijepljenje dozvoljeno, a 10% je ponudilo cijepljenje trudnicama, što pak nije preporučljivo.
Samo polovina ginekologa koji su odgovorili, slijedili su preporuke da se probir na rak vrata maternice započne u dobi od 21 godine i prekine u dobi od 70 godina ili nakon histerektomije učinjene zbog benignih stanja, te ispravno koristili PAPA test i testiranje na HPV.
Ginekolozi koji su sudjelovali u istraživanju češće su nastavljali s uobičajenom praksom probira na rak vrata maternice i nakon 70. godine života te nakon histerektomije zbog benignih razloga, nego što su slijedili smjernice utemeljene na dokazima.
Moguće je "da bi programi za edukaciju liječnika i pacijentica o dokazima djelotvornosti cijepljenja i produženom razmaku probira na rak vrata maternice, a koji se sastoji od PAPA testa i istovremenog testiranja na HPV, mogli pomoći da se poboljšaju preventivne aktivnosti po pitanju raka vrata maternice." Komentirajući istraživanje, dr. Russell Harris sa Sveučilišta Sjeverna Karolina, suautor uvodnika objavljenog uz izvješće, stavio je ove podatke u širi kontekst.
Iako su dobrobiti probira na rak vrata maternice naširoko potvrđene, dr. Harris je napisao: "Probir ili skrining, mač je s dvije oštrice koji može činiti dobro, ali i štetiti. Mnoge pacijentice i liječnici ne shvaćaju da postoji i loša strana probira. Loše strane probira mogu biti dosta ozbiljne, pa vam može biti rečeno da imate nešto što zapravo nemate ili ćete biti liječeni zbog nekog stanja koje ne traži liječenje i živjeti u brizi i strahu od opasnosti koje zapravo nema. Takve situacije, jednostavno rečeno, mogu promijeniti nečiji život. Odnedavno, skupine znanstvenika preporučuju manje intenzivan probir, primjerice, manje čest probir na rak dojke ili vrata maternice, prestanak probira na rak prostate ili skrining kolorektalnog raka manje invazivnim testovima."
Mnoge od tih preporuka o prorjeđivanju probirnih testova nastale su upravo zbog većeg razumijevanja i uvažavanja mogućih štetnih posljedica probira.
Am J Prev Med 2013;45:175-181.