Datum zadnje izmjene: 16. 01. 2020.


Kod žena s lokaliziranim estrogen receptor pozitivnim rakom dojke (ER +), neoadjuvanta endokrina terapija - čak i kao monoterapija - ima stope uspješnosti liječenja slične onima kod kombinirane kemoterapije ali uz manju toksičnost, pokazuje meta-analiza američkih istraživača.

30. lipnja online u „JAMA Oncology“ su dr Aditya Bardia iz Massachusetts General Hospital u Bostonu i kolege napisali da je endokrina terapija glavna adjuvantna terapija za takvu vrstu raka dojke i da je njena uloga u neoadjuvantnoj terapiji još uvijek nejasna.

Da bi dodatno istražili uspješnost, istraživači su sakupili podatke iz 20 studija koje su uključile gotovo 3.500 pacijentica. Uzorak veličine je bio u rasponu od 44 do 374 pacijentica.

Osamnaest studija je uključilo samo žene u postmenopauzi. U jednoj su bile žene u premenopauzi i postmenopauzi, a preostale studije su bile usmjerene isključivo na premenopauzu.

U usporedbi s kombiniranom kemoterapijom, neoadjuvanta endokrina monoterapija s inhibitorima aromataze je imala sličnu stopu kliničkog odgovora (omjer izgleda, 1,08). Također je bio sličan slučaj sa stopama radiološkog odgovora (OR, 1,38) i stopama kirurškog očuvanja dojke (OR, 0,65).

U tri studije koje su uspoređivale ove metode kod ukupno 398 bolesnica je toksičnost bila značajno niža kod neoadjuvante endokrine terapije nego kod neoadjuvante kemoterapije.

U usporedbi s tamoksifenom, selektivnim modulatorom estrogenskih receptora, inhibitori aromataze su bili povezani sa značajno višom stopom kliničkog odgovora (OR, 1,69), stopom radiološkog odgovora (OR, 1.49) i stopom kirurškog očuvanja dojke (OR, 1,62).

U usporedbi s endokrinom monoterapijom, dualna kombinirana terapija inhibitorima faktora rasta je bila povezana s višom stopom radiološkog odgovora (OR, 1,59), ali ne i sa stopom kliničkog odgovora (OR, 0,76).

Dr. Bardia je komentirao putem e-pošte "potrebna su dodatna istraživanja za razvoj racionalne neoadjuvante endokrine terapije koja bi se individualno kombinirala za optimalnu terapiju kod pojedine pacijentice s lokaliziranim estrogen receptor pozitivnim (ER +) karcinomom dojke."

Vodeći autor studije dr. Laura Spring je dodala "Naša studija je pokazala da je neoadjuvantna endokrina terapija rezultirala sličnim stopama odgovora u usporedbi s kombinacijom kemoterapije, i to s mnogo manje toksičnosti, te bi bilo opravdano više koristiti ovaj način liječenja, posebno u kombinaciji s ciljanom terapijom u kliničkim ispitivanjima. "

Istraživači su zaključili da neoadjuvantna endokrina terapija može biti sigurna i učinkovita opcija kod tih bolesnica - ali su potrebna dalja istraživanja za "razvoj racionalne kombinacije endokrine terapije i prediktivnih biomarkera za optimizaciju (terapijske) strategije."

Navode da korištenje ciljanih lijekova u kombinaciji s neoadjuvantnom endokrinom terapijom za premenopauzalne pacijentice "nije dobro istraženo te treba i dalje balansirati učinkovitost s potencijalnom toksičnosti, uključujući dugoročnu toksičnost kemoterapije kod mladih djevojaka koje prežive rak dojke".

 

IZVOR: http://bit.ly/29hTNgu
JAMA Oncol 2016.




:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni
  Novosti - Sve