Neugodan miris spolovila
Neugodan miris spolovila ili područja oko spolovila, čest je simptom koji ženu dovodi liječniku. Većini žena o tome je neugodno razgovarati.
Neki neugodni mirisi javljaju se samo povremeno i žena ih navodi u okviru ostalih tegoba poput iscjetka i iritacije. Žene koje navode osjećaj stalno prisutnog neugodnog mirisa spolovila počesto su povrijeđene, jer je neka druga osoba spomenula njihov neugodni vonj. To može biti seksualni partner, član obitelji ili, što je za žene užasavajuće, netko iz poslovnog okruženja.
Kada se neugodni miris pojavi kao hitni problem, pred kliničarom je sve, samo ne lagani zadatak otkrivanja uzroka. Liječnici praktičari ne moraju se nadati velikoj pomoći iz medicinskih knjiga ili ginekološke literature. Tradicionalno, udžbenici se rijetko bave pojedinim simptomom, već uglavnom problemu pristupaju po specifičnim dijagnostičkim entitetima. Malo je informacija dostupno o dijagnostičkom i terapijskom pristupu po pitanju neugodnog mirisa spolovila.
Ako se kod pacijentice otkriju trihomonijaza ili bakterijska vaginoza koji se također iskazuju nenormalnim vaginalnim iscjetkom, tada nam je objašnjenje uzroka neugodnog mirisa spolovila na dohvat ruke, a terapija antibioticima dostupna. Može se očekivati promptni nestanak smrada, iako je povrat simptoma čest, osobito kada se radi o vaginozi.
No što učiniti ako nema dokaza za postojanje vaginoze ili trihomonijaze? Velika zagonetka ostaju nam žene koje se žale na neugodni miris spolovila, kojega ne možemo uočiti u vrijeme pregleda, a osobito ako su rutinski uzorci iz rodnice negativni. Kliničari tada obično pitaju žene koriste li tampone i dogodi li im se da ga zaborave izvaditi. Razumno je provjeriti je li loša osobna higijena uzrok vonju, ali ona je očita već pri pregledu i rijetko je uzrok.
Na žalost, dijagnostički test koji bi to potvrdio, nije dostupan. Je li uzorak uzet vatenim štapićem i testiran na miris dovoljan za procjenu ženinih smetnji? Kada se pri pregledu nađu abnormalnosti, primjerice, abnormalni pH, bojanje po Gramu koje ukazuje da je izgubljena normalna vaginalna flora, tada imamo putokaz za dijagnozu.
Čak i u odsustvu podataka koji bi to podržali, razuman je barem jedan pokušaj terapije antimikrobnim agensima jer bakterije i nadalje mogu biti uzrok vonju. Ukoliko se vonj poboljša, a onda opet ponovi nakon nekoliko tjedana, vrijedno je u pacijentice ponoviti liječenje bakterijske vaginoze.
Mnoge žene u postmenopauzi koje ne koriste hormonsko nadomjesno liječenje i posljedično imaju vaginalnu atrofiju, često se žale na vodenasti iscjedak neugodnog mirisa. Potvrda dijagnoze (vidljivo tanka sluznica rodnice, povišeni pH, povećani broj parabazalnih stanica na nativnoj mikroskopiji) opravdavaju terapiju vaginalnim estradiolom, a za 4-6 tjedana dolazi do poboljšanja mirisa.
Kod pretilih žena, bakterije se nakupljaju u pregibima kože i pridonose neugodnom vonju, ali većina žena koje imaju pojačani miris spolovila provedu sate perući genitalno područje.
Svejedno, nakon što isključimo poznate uzroke neugodnog vonja, uključujući i rak vrata maternice s nekrozom i piometrom, ni tada nam razlog ne mora biti jasan. To je vrijeme kada kliničar posumnja u smetnje koje žena navodi. Tada se provjerava i postojanje psihičkih tegoba: psihijatrijske dijagnoze temelje se na pozitivnim kriterijima i nisu dijagnoza koja se postavlja isključenjem.
Sve u svemu, kliničari se batrgaju u pristupu ženama koje se žale na neugodni miris spolovila, povećavajući time frustraciju žena i dovodeći do daljnjeg gubitka povjerenja u medicinsku profesiju. Trebali bismo istražiti patogenezu vonja, povezanost vaginalne flore i mirisa i stvoriti dijagnostičke i terapijske postupnike. Svi savjeti su dobrodošli.
Sex Transm Infect. 2012;88(4):238