Nizak unos masti snižava rizik nastanka raka dojke?
Djevojke u pubertetskoj i adolescentnoj dobi koje su slijedile preporuke za prehranu s niskim udjelom masnih tvari imale su nakon pet godina praćenja sniženu razinu spolnih hormona, što može biti povezano s redukcijom rizika nastanka raka dojke u kasnijem životu.
Povećana tjelesna masa, odnosno udio masnog tkiva u ukupnoj masi poznat je rizični faktor u nastanku premenopauzalnog raka dojke, premda način ove povezanosti nije sasvim jasan.
Snižena razina estrogena i progesterona u eksperimentalnim modelima može usporiti učestalost staničnih dioba, a time opada i mogućnost nastanka kancerogenih mutacija, pojašnjavaju znanstvenici iz The Fox Chase Cancer Center iz Filadelfije
Prateći način prehrane kod 286 djevojčica u dobi od 8 i 10 godina, američki znanstvenici nalaze povezanost između udjela masnih tvari u prehrani tijekom puberteta i razine hormona povezanih s nastankom raka dojke u krvi.
Negdje oko 50% ispitanica su tijekom ispitivanja dobile poseban pisani materijal o prehrani po preporuci American Heart Association. Drugoj polovici djevojčica omogućena su posebna savjetovanja i upute o prehrani koja je trebala sadržavati nizak udio masti, odnosno u kojoj je planirano da 28% kalorijske vrijednosti hrane potječe iz masnih tvari, pri čemu je svega 8% kalorija trebalo potjecati iz zasićenih masti.
Nakon pet godina praćenja utjecaja načina prehrane, kod djevojčica koje su bile detaljno informirane i poučene o važnosti niskog unosa masti znanstvenici nalaze značajno nižu razinu različitih estrogena koji se povezuju s nastankom raka dojke. Tako je razina estradiola bila 30% niža, a estrona 20% niža u djevojčica koje su izbjegavale masne tvari. Razina progesterona je bila također snižena.
Američki znanstvenici ukazuju kako umjerena redukcija ukupnog udjela masti, i osobito udjela zasićenih masti, te vjerojatno ukupnog energetskog unosa tijekom puberteta i adolescencije može utjecati na funkciju hipotalamično-hipofizarno-ovarijske osovine, koja regulira produkciju hormona jajnika. Na koji način bi ove razlike mogle utjecati na sniženje rizika nastanka raka dojke ipak je još uvijek nepoznato.
J Natl Cancer Inst 2003; 95:132-141
dr. Vesna Harni