Nove smjernice o liječenju osteoporoze
Britanska Nacionalna skupina za osteoporozu (The National Osteoporosis Guideline Group, NOGG) obnovila je smjernice iz 2009. godine koje se odnose na dijagnozu i terapiju osteoporoze u žena i muškaraca starijih od 50 godina. Nove preporuke objavljene su on-line 17.6.2013. u časopisu Maturitas.
"Od 2009. godine došlo je do značajnog napretka na ovom području, osobito po pitanju osteoporoze potaknute glukokortikoidima, uloge vitamina D i kalcija te dobrobiti i rizika dugotrajne terapije bisfosfonatima. Također, odobrene su nove terapije za žene u postmenopauzi i muškarce s povećanim rizikom“, kaže J. Compston sa Sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji.
Naglasci iz Smjernica za 2013. godinu
• Farmakoterapija koja smanjuje rizik prijeloma kralježnice i kuka uključuje bisfosfonate, denosumab, paratireoidni hormon, raloksifen i stroncij ranelat.
• Prvi izbor je generički oblik alendronata zbog visoke učinkovitosti i niske cijene.
• Ibandronat, risedronat, zoledronska kiselina, denosumab, raloksifen ili stroncijum ranelat mogu biti prikladna terapija kada je alendronat kontraindiciran ili slabo podnošljiv.
• Paratireoidni hormon zbog visoke cijene treba se koristiti samo u osoba koje su pod vrlo velikim rizikom frakture kralježnice.
• Postmenopauzalne žene mogu imati koristi od kalcitriola, etidronata i hormonskog nadomjesnog liječenja.
• Pacijenti pod rizikom za prijelome trebaju početi s alendronatom ili drugom zaštitom za kosti u trenutku započinjanja terapije glukokortikoidima.
• Kalcij i vitamin D preporučuju se za starije osobe, za nepokretne ili osobe koje žive u domovima za stare i nemoćne.
• Mogući štetni učinci nadomjestaka kalcija na kardiovaskularni sustav su kontroverzni, ali bilo bi bolje povećati unos kalcija i vitamina D hranom, nego nadomjescima.
• Prekid terapije bisfosfonatima povezan je sa smanjenjem mineralne gustoće kosti.
• Pri terapiji bisfosfonatima preporučuje se procjena funkcije bubrega svakih pet godina.
• Nakon terapije zoledronskom kiselinom, dobrobiti na gustoću kosti traju naredne tri godine nakon prestanka terapije, te se preporučuje provjeriti potrebu nastavka liječenja nakon te tri godine pauze.
• Osobe koje su imale prijelome kralježnice ili je mineralna gustoća kosti prije liječenja bila −2.5 SD ili manje, mogu biti pod povećanim rizikom prijeloma ako se prestane s terapijom.
"Trenutno u Velikoj Britaniji nema općenito prihvaćene strategije za otkrivanje pojedinaca s osteoporozom ili onih s velikim rizikom za prijelom. Pristup je oportunistički; pacijenti se otkrivaju ukoliko su u anamnezi imali prijelome ili imaju klinički prepoznatljive rizične faktore. Iako preporuke imaju za cilj pomoći u donošenju odluke o liječenju, one ne mogu zamijeniti kliničku prosudbu o potrebi terapije.“
Maturitas. Objavljeno on-line, 2013.