Oralni estrogeni i neželjeni vaskularni učinci
Oralna uporaba estrogena povezana je s neželjenim vaskularnim učincima kod žena koje ne pate od valunga ('navala vrućina'), najavljuje randomizirano, kontrolirano istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu Obstetrics & Gynecology.
Postmenopauzalno hormonsko liječenje zvanično se preporučuje za prevenciju kardiovaskularnih oboljenja", navode finski znanstvenici iz "Helsinki University Central Hospital", Helsinki, Finska. "Ove preporuke temelje se na značajnom smanjenju (približno 40–60%) učestalost kardiovaskularnih oboljenja, što je pokazano brojnim opservacijskim istraživanjima, kada se žene u ranoj postmenopauzi, u tipičnom slučaju s teškim vazomotornim tegobama tipa valunga, odluče započeti s uzimanjem hormonskog nadomjesnog liječenja (HNL).
Međutim, dvostruko-slijepa placebo-kontrolirana istraživanja su pokazala odsutnost ovog povoljnog učinka HNL u primarnoj ili sekundarnoj prevenciji kardiovaskularnih oboljenja, ako terapija započne u starijoj životnoj dobi ili kod žena s odsutnim vazomotornim tegobama."
Cilj aktualnog istraživanja bio je usporediti vaskularni odgovor na HNL kod žena s nepodnošljivim valunzima što je definirano pojavom više od 7 umjereno teških ili teških epizoda valunga na dan, u odnosu na žene koje dobro toleriraju valunge što je s druge strane definirano pojavom manje od 3 blage epizode valunga na dan. Istraživačka je skupina brojala 143 zdrave ispitanice u ranoj postmenopauzi, srednje životne dobi 52.4 ± 0.2 godina, i prosječnim razdobljem od zadnje menstruacije od 19.5 ± 0.9 mjeseci.
Ispitanice iz obje kategorije su slučajnim odabirom razvrstane u skupine koje su koristile 1 mg estradiola u obliku transdermalnog gela, oralni estradiol (2 mg) s ili bez dodatka MPA (medroksiprogesteron acetat), ili placebo preparat tijekom 6 mjeseci. U ispitivanju vaskularne funkcije korištena je analiza pulsnih valova, dok se u ispitivanju endotelne funkcije koristio test s nitroglicerinom i salbutamolom.
Prisutnost nepodnošljivih valunga nije utjecala na promjene arterijske ili aortne elastičnosti ili endotelne funkcije u odgovoru na različite forme HNL. No međutim, u ispitanica s blagim valunzima, oralna uporaba estradiola bila je povezana s padom vremena dosizanja sistoličnog vrha od 13.2% (P = .028) (koje ovisi o brzoj fazi ventrikularne ejekcije) nakon uporabe nitroglicerina.
Također je zabilježen pad vremena u nastanku refleksnog vala od 8.4% (ovisan o brzini pulsnog vala) nakon uporabe nitroglicerina (P = .018). Kod ispitanica s nepodnošljivim valunzima, ove reakcije se ne bilježe, niti se kod pacijentica s blagim valunzima bilježe bilo koje druge promjene u odnosu na terapijsku opciju.
"Kod žena bez nepodnošljivih valunga nisu za očekivati povoljni vaskularni učinci pri uporabi oralne estrogenskog nadomjesnog liječenja, čiji je rezultat manje prilagodljiv vaskularni sustav," navode autori.
"Ovo bi moglo djelomično objasniti i kontroverzne rezultate opservacijskih istraživanja i randomiziranih kliničkih istraživanja u kojima su procjenjivani učinci HNL na kardiovaskularni sustav. I dok opservacijska istraživanja ukazuju na pojavu valunga u početku uzimanja HNL, klinička istraživanja ne bilježe nepodnošljive valunge. Otuda bi u budućim istraživanjima procjene utjecaja HNL na kardiovaskularni sustav, prisutnost valunga trebalo smatrati potencijalnim kočimbenikom."
Obstet Gynecol. 2009;114:777-785
dr. Vesna Harni