Poslijeporođajna depresija i nasilje kod djece
Jedanaestogodišnjaci čije su majke nakon porođaja patile od depresije, češće pokazuju nasilno ponašanje u odnosu na vršnjake čije majke nisu imale poslijeporođajnu depresiju.
Ovi rezultati ukazuju da bi poslijeporođajna depresija mogla poslužiti kao znak opomene izloženosti ove djece dugoročnim problemima, suglasni su autori studije sa Sveučilišta u Cardiffu.
"Nismo sigurno da li je majčina depresija uzrok nasilnog ponašanja. Ono što znamo je da je majčina depresija pouzdan znak da bi djeca mogla imati kasnije probleme, što bi kod neke djece također uključivalo rizik nasilnog ponašanja."
Studija velških znanstvenika, objavljena u stručnoj reviji "Developmental Psychology" obuhvaćala je serijska psihološka ispitivanja 122 obitelji, s naglaskom na simptomima poslijeporođajne depresije, kao i dječijeg ponašanja.
Istraživači su pratili majke tijekom trudnoće, tri mjeseca nakon porođaja, i u vrijeme kada su djeca bila u starosnoj dobi od 1, 4 i 11 godina. U dobi od 11 godina, u istraživanje su uključeni i nastavnici koji su psihologe informirali o nasilnom ponašanja.
I dok kod većine djece nije registrirana nasilnost, istraživački tim nalazi kako su djeca majki koje su bile depresivne tri mjeseca nakon porođaja pokazivala znatniju sklonost nasilnom ponašanju, osobito ako se majčina depresija vraćala. Premda dječaci naginju nasilnijem ponašanju, djevojčice majki koje su patile od poslijeporođajne depresije jednako su izložene riziku.
Nasilno ponašanje u ovoj dobnoj skupini definirano je tučnjavama u školi, kao i uporabom oružja za vrijeme tučnjave.
Pretpostavka psihologa je da su djeca depresivnih majki izložena većem riziku kasnije nasilnosti zbog manje mogućnosti vladanja svojim emocijama, uključujući ljutnju. Ranije istraživanje je pokazalo kako su depresivne majke manje sposobne usmjeriti svoju pozornost na dijete, ili se ophoditi s djetetom na način koji ga smiruje. Kao rezultat toga, djeca depresivnih majki nisu u stanju naučiti kako se odnositi prema vlastitoj razdraženosti.
"Ukoliko depresivna majka ne dobije pomoć od drugih, ne-deprimiranih osoba, njeno dijete neće biti sposobnosti naučiti nositi se sa distresom i ljutnjom, te će krenuti u djetinjstvo i kasnije godine s povećanim rizikom za različite probleme."
S druge strane, ukoliko postoji genetska komponenta nasilničkog ponašanja, a djeca nositelji gena povezanog s nasiljem su "teške bebe", novorođenče koje nosi rizik kasnije nasilnosti može zapravo i samo izazvati depresiju kod svoje majke.
Neovisno o uzrocima i učincima, potrebno je razumjeti da bi djeca depresivnih majki mogla biti izložena kasnijim problemima, te osobito poduzeti korake u sprječavanju depresije osobito kod novih i mladih majki. Osim toga, veoma je bitno ne optuživati majke za probleme njihove djece. Depresivna stanja nisu voljna stanja, i nije moguće zaustaviti depresiju razmišljajući o problemima koje bi mogla imati djeca.
Dev Psychol 2003;39:1083-1094
dr. Vesna Harni