Praktični pristup analnoj fisuri
Analna fisura, razderotina tanke sluznice koja okružuje anus i tipično uzrokuje jaki osjećaj pečenja i bolnosti uz krvarenje tijekom i nakon pražnjenja crijeva, jedna je od najčešćih proktoloških bolesti.
Javlja se u ljudi svih dobi, neovisno o spolu, uključujući i vrlo mlade i inače zdrave osobe, objasnio je za Medscape prof. dr. Steven Wexner, direktor Centra za bolesti probavnog sustava te predsjednik odjela za kolorektalnu kirurgiju, počasni predsjednik u bolnici the Cleveland Clinic Florida iz Westona te profesor kolorektalne kirurgije na nekoliko svjetskih sveučilišta.
Pacijenti obično dolaze liječniku misleći da imaju hemoroide i pri pražnjenju crijeva navode osjećaj bolnosti poput rezanja žiletom, nakon čega se javlja krvarenje i spazam.
Površinska analna fisura jasno ograničenih rubova i trajanja do 6 tjedana, smatra se akutnom analnom fisurom. Fisura koja ima keratinizirane rubove i prisutna je dulje od 6 tjedana smatra se kroničnom analnom fisurom (KAF). Povećani limfni čvor čuvar (sentinel node), hipertrofirana analna papila i vidljiva vlakna unutrašnjeg analnog sfinktera također mogu biti dio kliničke slike.
Prevalencija KAF u općoj populaciji nije poznata, ali se procjenjuje da se nalazi u 15% žena nakon porođaja. Česta je i u ljudi s perianalnom Crohnovom bolesti. Nastanak analne fisure povezan je s dugotrajnim pritiskom kojemu je izložen analni sfinkter te sa smanjenom prokrvljenošću analnog kanala. Može biti nepoznatog uzroka, ali se uglavnom javlja kao rezultat ozljeda uzrokovanih zatvorom, kroničnim proljevom, analnim spolnim odnosom, uvođenjem prstiju ili predmeta u analni kanal te nakon porođaja.
Cilj liječenja je uklanjanje bolova i poticanje cijeljenja oštećenoga tkiva.
Liječenje čine konzervativni postupci, farmakološke mjere i kirurški zahvat.
Konzervativni pristup čine promjena prehrambenih navika, kao što je povećanje unosa vlakana, upotreba psylliuma (indijski trputac), svakodnevno pijenje 8-10 čaša nealkoholnih pića, upotreba laksativa dok fisura ne zacijeli i ne regulira se probava te sjedeće tople kupke dva do tri puta dnevno. Ukoliko nema uspjeha tijekom 2-6 mjeseci, prelazi se na sljedeći korak.
Farmakološki pristup uključuje lokalne preparate koji smanjuju pritisak u analnom kanalu i poboljšavaju prokrvljenost te injekcije toksina botulinuma tip A koji privremeno paralizira unutrašnji i vanjski analni sfinkter.
Jedino farmakološko liječenje koje je odobrila Agencija za hranu i lijekove (FDA) je topički nitroglicerin. Mast RECTIV 0.4% namijenjena je za ublažavanje blagih do srednje jakih bolova povezanih s kroničnom analnom fisurom. Topički pripravci blokatora kalcijevih kanala poput nifedipina i diltiazema koriste se godinama, ali nemaju službeno odobrenje FDA. Glavna nuspojava je blaga glavobolja. Krajem ove godine očekuju se rezultati randomiziranog dvostruko slijepog placebo kontroliranog kliničkog istraživanja djelotvornosti diltiazema.
Upotreba botulinum toksina tip A u obliku injekcija prvi puta je prikazana 1993. godine. Injekcija je djelotvorna i do 3 mjeseca, ali nema odobrenje FDA. Glavna nuspojava je privremena nemogućnost voljnog kontroliranja stolice i vjetrova.
Tek kada su iscrpljene ove metode liječenja, preporučuje se operativni zahvat. Kirurški zahvat izbora u liječenju KAF koja ne odgovara na liječenje je lateralna interna sfinkterotomija kojom se presijecaju završne četiri petine unutrašnjeg analnog sfinktera.
Medscape, 2013.