Sve vrste inkontinencije češće nakon vaginalnog porođaja
Švedski istraživači su ustvrdili da žene koje su rodile vaginalnim putem imaju veću stopu svih vrsta inkontinencije u odnosu na žene koje su rodile carskim rezom.
"Ranije je rečeno da je samo stresna inkontinencija povezana s vaginalnim načinom rađanja, dok urgentna inkontinencija može biti češće povezana s carskim rezom", kaže dr Maria Gyhagen (Sahlgrenska Academy, Gothenburg University).
"Bilo je iznenađujuće kada smo uvidjeli da je vaginalni porođaj - otprilike u istoj mjeri (povećanje stope od 50%) - povezan s povećanim rizikom kod sve tri podvrste inkontinencije urina", kaže ona.
Dr Gyhagen i suradnici su koristili podatke iz „SWEdish Pregnancy, Obesity, and Pelvic floor (SWEPOP)“ studije da nađu povezanost između vrste porođaja i učestalosti i jačine smetnji kod stresne urinarne inkontinencije (SUI), urgentne urinarne inkontinencije (UUI) i miješane urinarne inkontinencije (MUI) dvadeset godina nakon jednog porođaja.
U studiji koja je objavljena online 21.lipnja u BJOG, 15,3 % je imalo SUI, 6,1% je imalo UUI i 14,4% je imalo MUI.
Žene koje su rodile vaginalnim putem, uspoređujući s onima koje su rodile carskim rezom, su imale 42 % veće izglede da dobiju SUI, 66 % UUI i 46 % MUI, nakon prilagodbe po majčinoj dobi, body mass indeksa i porođajnoj težini djeteta. Među inkontinentnim ženama, umjereni i teži simptomi SUI i UUI su bili kod žena koje su rodile vaginalnim putem, dok je kod obje skupine (i vaginalnim i carskim rezom) bilo podjednako žena s MUI.
Prevalencija signifikantne urinarne inkontinencije bila je značajno veća kod vaginalnog porođaja nego kod porođaja carskim rezom (9,7 % naprema 5,7 %). Samo mali dio žena se javio svom liječniku (251/1,899 – 13,2 %) iako je prevalencija bila signifikantno veća kod žena s vaginalnim porođajem u odnosu na žene s carskim rezom (5,2 % naprema 3,7 %); liječenje inkontinencije bilo je još i rjeđe.
Simpomatski prolaps organa male zdjelice značajno pridonosi prevalenciji, trajanju, tipu i stupnju obje vrste inkontinencije.
"Treba napomenuti da se posljedična veza između vaginalnih porođaja/traume i inkontinencije urina ne smije samostalno statistički prikazivati i mora biti podržana patofiziološkim saznanjima iz drugih područja istraživanja", navode istraživači, "iako su objavljene studije koje su koristile magnetsku rezonancu, ultrazvuk i neurofiziološke tehnike i koje podržavaju uzročno-posljedičnu vezu između vaginalnog porođaja i oštećenja dna zdjelice."
Dodaju da "je važno informirati žene o mogućim, preventivnim i reverzibilnim efektima prekomjerne tjelesne težine i debljine na mogućnost zadržavanja urina, što je posebno važno nakon vaginalnog poroda."
Dr Gyhagen navodi da je najvažnija prevencija inkontinencije urina nakon vaginalnog porođaja imati i sačuvati normalnu tjelesnu težinu.
BJOG, 2013.